Izjava moga starog posle odokativnog računanja troškova moga jednogodišnjeg studiranja.
Ja: Stari, de pošalji 50 evra, istopilo mi se ovo što si poslao zadnji put a počinju ispiti, moram da kopiram skripte, znaš kako je ovde sve skupo, ajde, budi čovek, pomozi detetu. Stari: Beži bre sine, poslaću pare ali samo da znaš, koliko si me dosad koštao, mogao sam da kupim gotovog inžinjera.
kad vam se folder sa pornićima ne zove više C:/My Documents/Dvdvideosoft/temporary/gadgets/data/reform/virus/do not enter/ostalo/gradivo/muzika/dobro nije/hidden/vlade divac best of/....i nije sakriven bolje od El Dorada nego je na desktopu, i zove se pornićiii ili asdfsadgst jer vam se može.
Kutija cigara u kojoj su cigare, upaljač i nešto para jer za plažu ti osim njega, šorca i peškira baš ništa drugo ne treba.
Obučem šorc, uzmem peškir, stavim 10 eura u kutiju cigara i spuštam se na kupanje. Ceo dan se brčkam, malo izađem, popijem kaficu, poližem sladoled i vraćam se kupanju. Popušim zadnju cigaru, bacim kutiju, odem da kupim drugu i shvatim da sam bacio novčanik. u jebem te živote!
Rečenica koja vas je u prošlosti prikazivala kao simpatičnu i dobrodušnu osobu a danas zbog iste možete da završite u zatvoru ili bolnici ako vas prebije preterano zaštitnički nastrojen roditelj.
Za sve su krivi Josef Fritzl, Michael Jackson i katolički sveštenici.
Pitanje kuma, tetka ili nekog sličnog veseljaka klincu iz osnovne koji neće da prizna da ima curu. Ide brza rafalna paljba jednostavnih pitanja na koja je odgovor uglavnom- "dobro" Onda veseljak ubacuje pitanje-bombu- "Kako cura?" Jadno dete se zbuni i kaže dobro, bez da razmisli. Tek po slavodobitnom izrazu veseljakovog lica malom je jasno da ga je kum zajebao.
V: Imaš curu? K: Nemam. V: Kako nemaš, nisi valjda neki...da ne kažem... K: Nisam, samo nemam curu. V: Pametan si ti mali, vidi mene, oženio onu tvoju debelu tetku, ništa me ne sluša, samo mi pare troši. K: (nezainteresovano) Aha. V: Nego, reci ti meni kako škola? K: Dobro. V: Kako učiteljica? K: Dobro. V: Kako ti uči rođak Milutin? K: Dobro. V: A mala Milica, komšinica? K: Dobro. V: Kako ti ide množenje? K: Dobro. V: Kako fudbal? K: Dobro V: Kako ti cura? K: Dobro. V: hahahaha, aha, imaš curu, je li, znao sam ja, hehehe...
Plastične naočale sa horizontalnim rešetkama, najčešće u jarkim bojama. Kao takve postoje već godinama ali ih niko osim zagriženih rejvera nije nosio zato jer njihovo postojanje baš i nema smisla a korist koju imate od nošenja istih je minimalna ili ne postoji. Pre par modnih sezona u modu ih je uveo reper Kanye West i milijuni povodljivih ovaca bez sopstvenog stila i ukusa morala je da ima te komade bespotrebne plastike na svojim nosevima, bilo da idu na splavove, bilo da idu na tehno u uverenju da su tako unikatni i jako kul ako to imaju. Zaluđenost ovim predmetom trajala je jedno leto nakon kojega su svi koji su ih nosili shvatili da je to malo glupo i da ih nošenje tih naočala ne čini više kul ljudima nego baš suprotno. A i Kanye Westu je nakon blama na grammyjima opala popularnost tako da su od tih naočala na kraju profit imali jedino kinezi koji su ih masovno proizvodili.