Rečenica koju kažemo osobi kojoj jebemo mater, da budem kulturan i sve to verovatno bi trebalo da kažem opštimo, ali nema tu opština ni opštenja, čisto sam je klot jebo.
Ja jebo Jovanu mater i kaem mu to on kaže asi preldžija jebo sam ti ćaću, a znam da nije , nije mi stari peder, nego kopča da mu nisam jebo mater, ne doživljava me ozbiljno, a ja ono jesam.
-Ćao, ja sam Marina, videla sam te da sediš sam, a baš si sladak, pa rekoh zašto da ti ne priđem prva, baš sam spontana hihi. -Ja sam Željko, ali me zovu Stojan. Budući da si očigledno prišla očekujući koitus, mogu samo da ti kažem da odjebeš u skokovima. Moj blavor je kao diploma, moraš ili da ga zaslužiš, ili da ga platiš. Ta samtna roza treša-buvljakuša te isključuje po obe stavke. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- -Kako bre onaj Željko može da kupi kintu od kresanja matorki, pa ja izgledam deset puta bolje i moram da slažem palete za neku sitnu kintu. -Jeste, matoree, ali je njegova kara prošla sito i rešeto diplomirala u hodnicima malih fakulteta, a za dobru kintu mora da se ima diploma.
Minimalan broj voda za spiranje govana. Bilo sa sebe, bilo sa nekog ili nečeg drugog. Izraz potiče od starostavnog običaja iz perioda krmokolja da se svinjska creva isperu u devet voda kako bi bila čista i bezbedna za jelo.
-Kevo, š'o mi je prljave lone ovako, fercera li ta mašina? -Fercera, sine, ali malo manje se drogiraj po šumarcima, idi u neku napuštenu kuću, ko sav normalan svet, ja ovu ilovaču nemam čim da skinem, a prala sam ih u devet voda. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------- -Štae deda, opet se politika gleda, šta kažu sada? -Ovu skupštinu u devet voda da opereš, opet bi ostalo više govana nego po svim kaluđeričkim septičkim jamama. Jebeš mi mater, kad ja šezdeset godina živim u ovakvoj državi. Odoh ja malo napolje, kure dedino, da se obesim.
Izvršiću čin puštanja sinestetičke telesne tvorevine.
- Što si crven matori? - Čuće se. ... - Jebotebog, jesi to šaht na kanalizaciji skinuo da teraš na otpad. - Jelda se lepo čuje, iako je tihomir. Kombinacija jaja i pasulja, nenadjebivo. ------------------------------------------------------------------------------ - Gospodine Dinkiću, šta će biti sa budžetom Srbije? - Čuće se.
Kutija u koju propali death metalac odlaže snimljene probe i pesme. Tačnije, pokušaje pesama, krike i jauke koji treba da razbiju harmonije učmalog života, države bez perspektive, pete oktobre njegovog stvaralaštva, kratkotrajne izvore oduševljenja i nade da je to to, da će baš ova pesma da se svidi i nekom van njegove družine, prekine kolotečinu svakodnevice svirkama i hoćnim metalkama. A, prekinuće samo izanđali selotejp sa kartonjare, da se pridruži moru drugih. Pesma krika i jauka koja umire u tišini, čeka svoj pokrov prašine i zaborav. Još jedna crna dragamladoga metalca.
Koliko god on želeo da od nje bude nešto, ona će ostati samo igračka preraslog dečaka, društveno prihvatljiv oblik bega od stvarnosti, frankenštajn debele ruke i tanke žice.
Jestiva valuta u kojoj se izražava cena nečega, usled zgroženosti njenom paprenošću. Naročito popularna među starijim slojevima stanovništva.
Unuk: Gle, baba, kakav sam komp uzo! Grafa jedan giga, šesnes giga rama, procesor sa šurnjajest jezgara na četir gigaherca, a što je najneverovatnije, sve to za samo petstotina devedeset i devet evra! Baba: Ćorava je to rabota sinko, ja sam za te novce mogla da kupim trinaest hiljada šest stotina trideset i tri jajeta. Domaća! Ili, ekvivalentnih stotinu sedamdeset i sedam kilograma sira. Slanog. Domaćeg, dabome. A ti si uzeo tu neku kršinu sa pet stotina vatnim, nezaštićenim napajanjem koje će da rikne u roku od pet dana, usled varijacija ovog našeg seoskog napona. Unuk: Amin, baba, amin.