Svetski dan podgrejane hrane.
Charlotte La Bouff
Idealan naziv za koaliciju Muamer Zukorlić - Tomislav (Grobar) Nikolić.
Alternativni naziv za Utisak nedelje u kome gostuju Teofil Pančić, Srbijanka Turajlić i Sonja šLiht.
Lično svojstvo koje bar pola biračkog tela uzima za presudni faktor kada odlučuje za koga će glasati. Nema veze ko je, šta je, šta nudi - bitno da nam je predsednik lep čovek, da se ne obrukamo kada ode u neku banana državu da rasprodaje državnu imovinu i da se bez pitanja izvinjava u ime svih nas.
- Za koga ćeš da glasaš na predsedničkim izborima?
- Kako za koga? Pa za Tadića!
- Opet ?!! Izvini, gde ono beše radiš?
- Ne radim. Bila sam prošle godine mesec dana probno u Maxiju, doduše sad se ta firma zove Delhaize. Na kraju su u radni odnos primili neku sisatu a meni dali 10.000 na ruke. I radila sam tri meseca pre četiri godine u nekom kombinatu, dok ih nisu uveli u stečaj, doduše platu još nisam dobila nego moram da se sudim ...
- A muž gde ti radi?
- Ne radi ni on, vozi neki taksi na crno pa od toga živimo. Ja i ne tražim posao, izbacili klince iz vrtića jer nismo plaćali, pa ih čuvam. Još se mama nešto razbolela a nema se za lekove, muka živa! Hoće i struju da nam seku!
- I zašto ćeš opet da glasaš za Tadića kad tako živite a on je na vlasti godinama?
- Pa ne mogu za Tomu! Čovek je izdao kuma, sve što priča laže, matora drtina ...
- Dobro, dobro ... ali zašto Tadić? Jel' on možda govori istinu?
- Pa ne baš ali najlepši je, moraš da priznaš! Baš je bio sexy u onoj potkošulji kad se vakcinisao a i građevinski šlem mu lepo stoji. Pljunuti Džordž Kluni! Mada se dvoumim, i muftija Zukorlić mi se čini markantan, podseća me na Sulejmana Veličanstvenog u onoj odori.
- Cccc ... a što malo ne razmisliš glavom i ne daš šansu opoziciji? Možda ljudi nešto promene nabolje, nikad se ne zna.
- Hoću i to! Glasaću u Beogradu na lokalnim izborima za onog malog Šarovića. On mi je sladak, liči na Kijanu Rivsa. Muž kaže da će za Jadranku Šešelj, lepa je žena.
Predratni švaler. Penzionerski Kazanova. Onaj čiča sa kojim sve bakute žele da porazgovaraju, prošetaju ili sede na klupi u parku.
Najverovatnije mu se više ne diže ali u mladosti je nesumnjivo bio jebač kalibra jednog Ron Džeremija. Ne ume da se skrasi ni pod stare dane već konstantno odmerava dobrodržeće penzionerke, dok usput uvrće brčiće i zagonetno se smeška. Nešto kao Žika Pavlović ali mnogo matoriji.
Obavezno nosi odelo i lakovane cipele, neretko i šešir. Damama ljubi ruke i pokušava da ih impesionira pričama o svojim podvizima iz mladosti - počev od ispovesti kako je čuvao ovce '43 kad su u njegovo selo banuli Nemci, preko priče o tome kako je nekom svom rivalu, dvometrašu, slomio ruku i obe noge na radnoj akciji u Nikšiću '59.
Slede priče o tome kako je bio glavna faca u preduzeću, pošten ali kurčevit, kako je istukao direktora kada je saznao da ovaj potkrada njegove drugove, kako je išao na sud da isteruje pravdu, kako je tužio komšiju koji krade struju, kako njega tuže neki obesni mladi ljudi što im je šutnuo kuče itd.
Neretko se svađa sa ostalim penzosima, preti da će im odseći uši, zavrnuti šiju, iskopati oko itd. Kad sukob eskalira vrhunac njegove borbenosti je da drugog dedu pljune a potom pobegne.
Babe koje mu se posebno dopadnu izvodi u penzionerski dom na igranku ili poziva kod sebe na zajedničko gledanje Dnevnika.
- Gde li je gospodin Milutin?
- Onaj matori? Ron Džeremi?
- Taj. Treba da mi vrati neke knjige što sam mu posudio.
- Video sam ga pre pola sata u pekari na ćošku. Bio je sa nekom novom babom, pokazivao joj kakav crni hleb on kupuje. Usput mu je baba dala bombonu, on pojeo, skočio mu šećer, izvrnuo se i odvezla ga hitna . Još tri matorke skočile da idu sa njim ambulantnim kolima, umalo se nisu pobile, nastao čitav haos.
- Aha ... a ja četiri meseca ne mogu da ubedim rošavu Irenu da izađemo.
- Šta da ti kažem. Ko zna - zna!
Obavezan krik koji roditelji ispuštaju nakon što dete opsuje pred rodbinom ili porodičnim prijateljima. Izgovara se kako bi roditelji suptilno dali do znanja da izgovorene psovke navodno nisu deo njihovog repertoara odnosno kako je neko drugi kriv što njihovo mezimče psuje kao kočijaš.
Majka - Mihailo, idi u moju sobu i donesi crnu tašnu od krokodilske kože da pokažem kumi. Znaš gde stoji, tamo dole desno u plakaru ... a možda je i pored kreveta ili na fotelji, nisam sigurna. Pogledaj malo pa ćeš naći.
Sin - 'Oću, sve trčim ...
Majka - Šta si rekao?
Sin - Kažem boli me kurac za tvoju tašnu. Nemam pojma ni kakva je ni gde je.
Majka - Gde si to čuo?
Sin - Šta? Da imaš novu tašnu? Rekla mi baba.
Majka - Idi odmah u svoju sobu! (namešta naivan izraz lica) Kumo, izvini molim te! :treptrep: Ne znam stvarno gde je naučio ovako da psuje. Znaš da se kod nas u kući nikada ne upotrebljavaju takvi izrazi :trep: Mora da u školi neko od nastavnika psuje ... baš sramota!
Nešto kasnije ...
Majka - Šta ti bi da me onako obrukaš pred kumom? Sad će svima da priča o tome!
Sin - Pa samo sam rekao da me boli kurac, ništa strašno.
Majka - Boleće tebe sve živo kad te ja dohvatim, pizda ti materina nevaspitana!
Sin - E da, sutra je poslednji dan da se donesu pare za ekskurziju.
Majka - E pa boli me kurac! Ne dam!
Sin - Ali mama ...
Majka - Jedi govna bre! Ti ćeš da me brukaš pred kumom, da pomisli žena da smo neki primitivci...
Omiljena roditeljska fraza kojom pokušavaju da dobiju na vremenu nadajući se da ćete se kad-tad dozvati pameti i da niste baš potpuna budala. Izgovara se kada im saopštite da vas zabole za pravo/ekonomiju/građevinu/medicinu i da želite da budete džokej/skaut/fakir/sakupljač lišća ili nešto slično.
Tada vas roditelji, šatro puni razumevanja, savetuju da diplomirate za svaki slučaj, da imate alternativu i da bi vas ljudi poštovali, a da, kad diplomirate, možete da radite šta vam je volja. Naravno ništa od toga, prvom prilikom će vas naterati da se zaposlite u struci jer, Bože moj, vreme vam je!
Keva - Opet nisi dala ispit? Tri godine ništa nisi položila!
Ćerka - Ja ti uporno pričam da mene pravo ne zanima a ti vršiš pritisak ...
Keva - A od čega misliš da živiš?
Ćerka - Hoću da budem surogat majka! Za jedno dete se dobija 30 hiljada evra, mogu da rodim petoro do tridesete! Kupiću stan da izdajem, pa ću onda roditi još par komada, kupiti neki lokal, otvoriti solarijum i salon lepote ...
Keva - Ali drugačije te ljudi gledaju kad imaš diplomu, ipak je to neki prestiž! A i mirna si ako npr. zabrane to surogat materinstvo! Završi ti fakultet da ja mirno spavam pa posle budi i surogat otac ako želiš, zabole me!
Tri godine kasnije ...
Ćerka - Evo ti diploma, jebala te ona! A sad me izvini, odoh da guglam i da se povezujem sa američkim buržujima koje muči sterilitet!
Keva - Dobro, samo nemoj do kasno da ostaneš. Treba sutra u osam da budeš kod komšije Miloja u firmi, sredili smo ti probni rad! Ako se pokažeš možda te primi za stalno, plata 250 evra, svaka deveta subota slobodna pa ti vidi!
Poruka koja se najčešće šalje 1. januara, kao odgovor na lančane i mahom nepotpisane novogodišnje čestitke.
ziljava stihovana SMS čestitka preuzeta sa neta Sve što ti bol i mržnju stvara neka nosi godina stara, a mnogo ljubavi, sreće i lepih snova neka donese godina Nova!
odgovor - Hvala! Ko je to? Miloje, 'si ti?
Našla sponzora -> povećala usne -> ugradila silikone -> udala se za mafijaša ili fudbalera -> razvela se -> otvorila butik ili snimila CD -> postala modna kreatorka ili pevačica -> ušla u rijaliti -> napisala knjigu.
Što žešći i nabudženiji džip, to vlasnik istog više pati za traktorom.
Ultimativni pokazatelj da je slava više nego uspešna.
Domaćica - Stižu kolači za dva minuta!
Gost - Ja stvarno ne mogu više. Pojeo sam meze, pa tri tanjira supe, deset sarmi, onda pitu, pun tanjir ruske, četiri parčeta prasetine i tortu. Nemam gde da smestim kolače a i pantalone me zatežu kao da će pući!
Domaćica :tužno: - A ja spremila bajadere i vanilice!
Gost :otkopčava šlic: E to mora da se proba! Evo napraviću još malo mesta, da ne puknu pantalone pa ako posle sve povratim nema veze! Daj prvo bajadere!
Merna jedinica koja označava kvalitet potencijalnog mladoženje u očima mladinih roditelja.
- Upoznala sam danas jednog divnog čoveka, advokata. Dala sam mu tvoju vizit kartu, zvaće te na ručak. Obavezno da se upoznate, mnogo je fin.
- Kevo, ne zanima me!
- Ipak se vi upoznajte pa onda proceni. On je '52 godište ali je vitalan. Vitak je, lepo izgleda, ofarban u crno, mislim na onom delu glave gde još ima kosu. Ima zlatne zube i nosi neko prstenje, vidi se da ima para.
- Stvarno me ne zanima ...
- Ma 'ajde, šta tvrdiš pazar? Ako se za njega ne udaš za koga ćeš. Ovo ti je poslednji voz! Inače, zove se Grujica, razveden je, bez dece, živi sa majkom.
- Sve mi je jasno. Kad pozove oteraću ga u pičku materinu a i tebe ću ako tako nastaviš da me brukaš.
- Jesi poludela? Takva prilika da propadne? Samo da znaš - on ima tri stana! T-r-i stana, jel' čuješ? Jedan u Belvilu, drugi negde na Voždovcu a treće je salonski stan u Kneza Miloša, od 146m2 i sa stilskim nameštajem. Zar takvog čoveka da odbiješ? A ima i kuću negde u Hrvatskoj na moru!