
+ samo zbog afiniteta ka malo punijim.Ne zove se jedan film Real Women Have Curves tek tako :D

Ne baš svakoj drugoj nego svakih 8 od 10 ako je vjerovati medicinskim istraživanjima.Interesantno mi je bilo posjetiti sajt izvikanog beogradskog plastičnog hirurga koji se dijelom bavi i pravljenjem "obdarenih" muškaraca gdje i muškarcima koji navode mjere i iznad prosjeka usađuje komplekse tipa..obim bi mogao biti malo veći,jer je to jednostavnija procedura njemu veoooma isplativa.Uzgred, jedna evropska porno zvijezda,čiji sud i njegovu zasnovanost u praksi ne bi valjalo dovoditi u pitanje:)je izjavila da najviše uživa kada je veličina oko 17 cm.Te ne prećerujte:)

Nije baš iz inata,nego je japanski komandant tražio da se neko iz ruske vojske pošiba sa njegovim šibadžijom.To je tad bio običaj ratovanja.Lekso se tu javio prvi..jer,okleN je on da ne bude prvi junak:) evo i pjesma o tome..u najboljem mitomanskom maniru:)
„Lekso bješe po prirodi sila,
Pa ga lako škola naučila.
Vojnu školu on je naučio,
S mačevanjem on je prvi bio.
Bog ga za to bješe obdario,
Car Nikoli dosta mio bio.
U hiljadu i devetsto pete,
Kad se Japan sa Rusijom srete,
Lekso stupi kao dobrovoljac,
kao svaki stari Crnogorac.
Ruskoj floti zapovjednik bješe,
Na Pacifik borbu započeše.
No, pre borbe što je otpočela,
Rusima je knjiga doletjela.
Od japanskog admirala Toga,
Koji piše al’ ne moli boga.
Sa knjigom se megdandžija traži,
Pa ti odmah svoj armiji kaži.
Roženstvenko knjigu objavljuje,
Na knjigu se junak osmjehuje.
Pa on čeka ko će da se javi,
I da vidi ko je junak pravi.
On mislio da se Kozak javi,
Admiral se puno iznenadi.
On pred sobom vidi srpskog zmaja,
Od Berana junačkoga kraja,
Hrabrog Leksa, kome nema ravna.
Priđe Lekso, zdravi Admirala
I ovako njemu progovara:
Gospodine, silan Admirale,
Ja sam Srbin, rodom na Balkanu,
Vaš sam vojnik, onda Lekso planu,
Ja ću stati hrabro na megdanu.
Na megdan ću Japancu da pođem,
Sa megdana zdravo ću da dođem.
Ako Bog da i sreća od Boga,
I mojega mača svijetloga,
Japancu ću ja odsjeći glavu,
Pa je poslat stolnom Petrogradu,
A na ruke slavnom ruskom caru,
Slavnom caru, Nikoli Romanu.
„Zbogom”, reče Admiralu,
Pravo ode ka megdanu,
Gdje ga čeka megdandžija,
Od Japana ljuta zmija.
Njih gledaju obje vojske,
Vojna sila nije šala,
Sa dva vrsna admirala.
Kad na mjesto Lekso stiže,
Priđe njemu malo bliže,
Pa mu nazva milog Boga,
Pogleda ga kao svoga
I reče mu vrlo tiho:
„Red je da se pozdravimo”.
Jedan drugom tad pođoše,
Lijepo se rukovaše
I na svoja prava mjesta
K’o junaci hrabro staše.
Za sablje se dohvatiše,
Jedan drugom poletješe.
Ko’ orlovi udariše,
Jedan drugog obletješe,
A sablje se zavitlaše,
Prema Suncu prelivaše.
U plamen se one dale,
Pa su rane izazvale,
Al’ su rane vrlo male.
No Japanac malaksa je,
Na megdanu zaostaje.
To je Lekso primjetio,
Kuražni je odmah bio,
Pa se juriš pojačao
I Japanca savladao.
Desnu ruku teško rani,
Pa ne može da se brani.
Lekso oštrom sabljom manu
I Japancu skide glavu.
Zavi glavu u jagluku,
Pa je nosi ko jabuku.
On se vrati u logoru,
U malome tome dvoru.
Admirali tad’ ustaše,
Zmaju Leksu čestitaše.
Roženstvenko ruke širi,
Pa svog borca on zagrli.
Poljubi ka kao brata
I heroja toga rata.
Nasta pjesma i veselje,
Sve do rujne zore bjele.
Leksu ime mijenjaše -
Murovcem ga sad nazvaše”.
Xa xa pa nisam ja bash protiv visokih potpetica,ali samo u posebnim prilikama.Za svakodnevnu vishesatnu upotrebu bih pisao prekrshajne prijave=D Artemida samo nastavi tek ti je 20 godina i necesh imati problema barem jednu deceniju..nadam se . Da ne bude da superhik lupa progooglaj malo high heels,ali medicinske sajtove..ne one =D

Medicinska literatura koju sam ja chitao govori suprotno.Neprirodan polozaj i opterecenje za kichmu,posebno lumbalni dio koji vremenom moze da dovede do problema,chak i glavobolje.Taj tekst koji si ti chitala bice da je napisala ultra izdrzljiva ziljavica =D A ja sam imao priliku da vidim stopala tete koja je non stop na visokim potpeticama i platformama pitaj bilo kog ortopeda o tome.

Skoro je jedna ljekarka u penziji,profesorka na bg univerzitetu,napisala knjigu u kojoj je opisala greshke kojima je bila svjedok tokom svoje karijere.To su nevjerovatne stvari za koje niko nije odgovarao a najveca je ironija kad su zeni koja je 2 decenije lijechila neplodnost,uklonili plod misleci da operishu tumor.Rekli joj da su uklonili tumor i zena im zahvaljivala.

Tako posmatrano izgleda kao crno bijela slika koja ne odgovara reali.Idealno je kad dominira bijela sa primjesama crne koje samo ja mogu vidjeti(i par njih prije mene za koje necu da znam:) A najzaebanije kad u nechemu dominantno crnom pochnesh da otkrivash bijelo,koje opet,samo ti vidish.Treba vjerovati u individualitet,shto reche Cvijanovic svaka zena malo umjetnichko djelo..Crno bijelo :)
