I šta ćemo sad?
Израз нечије тоталне равнодушности, један опуштени бол у курцу за нешто. Мош мислити.
-Синко, поцепале ти се панталоне и гаће, види ти се чмарина.
-И, баба, шта ћемо сад?
A ja ne budem lenj!
Ovo obično kažu osobe koje rade neke stvari na koje ih niko nije naterao, a za koje misle da su krucijalne za opstanak univerzuma.
-Cimeru,pa kakvi su ono posteri u mojoj sobi?
-Primetio sam da ti je soba malo beživotna, a i ti si mi nešto ufitiljio. Pa ja ne budem lenj, iskopam tu nešto i zalepim!
-Pa da brate, ali poster Borusije Dortmund sezona 97-98 i originalne postavke serije 'Zvono kao spas'...I otkud Jelena sa dva L i Đorđe David na istom posteru?
-Zdravo,komšo! Znaš onaj novi što se uselio u sedmicu? Na prvi pogled fin. Meni malo mrčkav. Ne budem lenj,raspitam se kod Bože u SUP-u...ispostavi se da je bio 20 dana u Maroku. Šta on tamo traži...Ili prodaje naše tajne Marokancima, ili švercuje neke opijate!
-Pa konsultuj Vikiliks, garant ga spominju.
-Znaš onu što smo vid'li u klubu, a nisam smeo da joj priđem. Ne budem ti ja lenj, učlanim se u grupu 'Tarzanija klub' gde smo bili. Pogledam slike za datum taj i taj. Vidim sliku njenu s drugaricama, drugarica tagovana, ona nije. Udjem na profil drugarice...3450 prijatelja. I jedan po jedan, nađem ti je ja tu oko 2h...Jebi ga preziva se Žariprčić.
- ...
Jesi lizao peruanske žabe?
Pitanje koje dobacimo nekome čije su ideje, planovi i razmišljanja jednostavno nerealni. Kao da je naš sagovornik pokušao da dostigne nirvanu konzumirajući psihoaktivnu supstancu koju luče južnoamerički vodozemci, a kojom domoroci premazuju strele. Dovoljno jaka da ubije manjeg sisara, a od čoveka napravi Lenona dok je pisao 'I am the Walrus'.
-Ovako ćemo, Z.! 2 crvene na Siti, dolazi sigurno!
-Jesi ti lizao peruanske žabe? Najprecenjeniji tim u istoriji fudbala da te košta 2 hiljade?
-Tebra, pustaj prvi, počinje 'Miris kiše na Balkanu!'
-Ne prepoznajem te više...
-Pa što, glumi ona mala splavarka, izrasla u ribu!
-Inke su definitivno znale šta rade...
Odma' drukše!
Kažeš kad promeniš nešto, ma koliko minimalno bilo, da bi sebi napravio ćef. Posle truda, nirvana.
-Mrdni ga malko TV na levo da ne krivim šiju...taaaako...Odma' drukše.
-Zajebavala me šestica nekol'ko noći...odo' kod ovog našeg kasapina u studentskoj...krk, izvadi ga...odma' drukše.
-Srećo, aj malo ja gore, mnogo me gmečiš....Op...odma' drukše.
-Bljutavo bre ovo stara, kapiram ja nezdravo...dodaj slanik da mu rešim ludnicu....Odma' drukše.
Duša - srce - kurac
Развојни пут једног другачијег осећаја боли.
То је такав осећај који се разликује од свих њему иоле сличних. Осећај који скоро па да и нема додирних тачака са оним што је написано у стручној литератури. Чудан осећај.
Резултат је спољашњих утицаја али не оставља трагове на кожи. Нема отворене ране, нема модрица. Нико неће приметити.
Све док не проговориш. Е, тад та кнедла што ти стоји у грлу постаје итекако приметна.
Почнеш лепо да кркљаш, да шиштиш, да пиштиш, да немо отвараш уста, као риба на сувом, да се гушиш бре. Изгибија. Асфиксија. Фантомски прсти око твог врата. Небитно.
Е, онда изводиш одређене ритуале да одагнаш те духове. Залијеш нечим. Неким пићем чији се садржај изражава у процентима, а ту не мислим на стопостотни сок од наранџе. То је само шарена лажа.
Елем, када се ратосиљаш тих аветских руку што те гуше, када та кнедла и све остале пичке материне што су ти правиле застој у грлу крену доле, да се то све покуша фино сварити, неретко ће ситни фрагменти те кнедле скренути с пута а њихова есенција ће путем којекаквих жила, вена и артерија да се обре у средишту кардиоваскуларног система. У том јебеном перпетуум мобилеу што чорбу не троши, већ рециклира. Ту већ настаје куршлус. Отров почиње да куља венама и да се шири као шумски пожар. Све је захваћено и све гори и сагорева, па и алкохол. Ватра тиња и тиња. Белим па наранџастим па црвеним сјајем, црпећи из тебе сав кисеоник што јој је на располагању. И тако све док се напокон не угаси, жар утрне а пепео затрпа ружним успоменама.
Е, а онда те заболе неопрљени курац.
Mafijaška kultura
Detinjstvo, Dečaštvo i Mafijaštvo. Ništa lepše.
Sve gadne zaostavštine iz devedesetih, inflacije, traume, ona pesma od Spin Doktorsa, slika o zemlji u svetu, i ostale gluposti koje nam je donela ova dekada, ne mogu se porediti sa ovom. Decenija u kojoj se svaki snalažljivi moralni patuljak mogao obogatiti preko noći, a panduri nisu smeli da kucaju na prozore crnih džipova, za sobom je ostavila nekoliko filmova o kriminalcima koji su danas lektira mladim i perspektivnim mafiozima, a samim tim i čitavu jednu urbanu podkulturu.
Ova gadost prenosi se sa pubertetlije na pubertetliju u formi DVD diska sa "Vidimo se u čitulji", a leči se godinama, decenijama a ponekada uopšte i ne. Elementi koje ova kultura zahteva od pampers kriminalca su oblačenje u Najk, nadrkani pogledi i još nadrkanije držanje tela, ponašanje prema devojci kao prema psu, kontakt sa lerdijima iz kraja i naravno, zajebano pušenje cigare. Apsolutno su zabranjeni kavaljerstvo, maniri i oblačenje sa ukusom, a bilo kakve ambicije u obrazovanju su pod prohibicijom. Ili imaš muda ili ideš u školu. Svako odstupanje od pravila kažnjava se stepenikom niže na internoj društvenoj lestvici. Ugled se vraća šmekerskim pričama iz kraja koje moraju uključivati zajebane ortake, utoku ili nož i dilera iz drugog bloka.
Naizgled naivni problem, nažalost, pod efektom psihologije mase, godinama dobija sve masovnije proporcije u ovoj zemlji. Skitnice, radikali, lenčuge i lopovi, makar prave razliku i guraju kamen ma u kom smeru. VI, deco u Er Maksu, parazitski naraštaji, sa vašim iskrivljenim pogledima na svet i ambicijama jednog panja, VI ste čmar ove zemlje. Vi ste ti koji zemlju vučete sa sobom ka dnu septičke jame, istu zemlju u čijem ćete dresu sutra izbosti nekog Australijanca i demolirati nečiji izlog u inostranstvu, dok zamuckujete kada himna treba da se otpeva na stadionu. Postoji bolji način da se odlaže odrastanje i koprca iz realnosti na neko vreme - studirajte.
Jesi iz kraja? Nisi?? Radi sklekove pičko!
