Old skul crnogorski ironični izraz, za čovjeka koji je džukela, ako se neko treći raspituje o tome kakav je čovjek. Čapra je arhaizam za kožu (bilo čiju, životinjsku ili ljudsku) koja se štavi i od nje se stvara svojevrsna ćesa (kesa) u kojoj bi se čuvala tečnost, sir ili najčešće skorup. Znači, ta ništa roba od čovjeka ili džukela, ovom svijetu i ljuđima u njemu može samo ponudit' golu kožu, jer je smeće obično. Stoga se i ovaj izraz zapatio u Crnu Goru, ka' crna sudbina na oba bratska naroda!
Novak: Znaš li koga viđeh juče? Onoga Đukana, te smo šnjijem izlivali ploču na Markovu kuću. Što čini on sad, đe ga je, kakav je?
Radule: A on ti je dobar čovjek, zaisto. Dobar. Dobra bi mu čapra za mijeh bila, pas mu jeba' oca u vr' guzice! Ne pominji mi tu džukelu više, da te ka' brata zamolim!
Đevojka koja svoj fizički potencijal želi da iskoristi u maksimalnom smislu, s obzirom na život u ovdašnjoj kalamračini, te, shodno tome, put putuje u daleki Dubai ili Katar, zemlju vjekovnijeh dušmanah, kako bi se, jelte, divila arhitektonskim čudima u onijem tmušama azijatskim. Troškovi fizičkog izdržavanja u takvim zemljama su zasigurno visoki, pa se katkad mora pribjegavati i „golom životu", da se pozovem na beogradskog barda emancipovanog, Milomira Marića.
Krsto: Đe je ona mala Milena iz srednje? Ne gledam je nešto kroz grad u potonje vrijeme.
Nikola: A ona ti je otišla u Dubai, eno je na Instagram izbača terabajte nabreklijeh sisa. Čudi me da nijesi u toku. Ona ti je tamo hidrauličarka.
Krsto: Kakva hidrauličarka? Radi li na turbinu neku?
Nikola: Ne znam radi li na podmazivanju turbina, mada, sudeći po fotografijama, prije bih reka' da podmazuje autohtoni, usahli arapski kurac, n'o me nemoj držat' za riječ, baka!
Stihovani izraz duševne boli prosječnog, starijeg Crnogorca sa erektilnom disfunkcijom kada ugleda dobru pičku. Nuspojave ove izjave su nekontrolisani trzaji vrata, duboki uzdasi i neurastenična nevjerica u uglovima očiju i usana, kada korisnik izraza shvati sa kakvom međedinom (viđi pod: baba) je proveo život i sa kojim fanatizmom bi zavirio u međunožje objekta, pritom žrtvujući najsvetiju misaonu utopiju polupismene gorske odrtine, redovnu penziju u stranoj valuti, razulareni pašenozi im po livadi igraju "trule kobile" sa polunormalnim šinterima dok ih sentimentalne srne siluju poluosovinama!
Znači ovako, ljuđi. Dvadeset godina u "tranziciji", rat, razaranja, bijeda, djetinjstvo sjebano, svi smo jeli poparu i mjesto gela na kosu stavljali šećernu vodu, ka đeca, i neko vrijeme poslije, turističke agencije su se sjetile da zabave narod aranžmanima od po 150 eurah, pođi u kurac na 10 dana, od čega provedeš jedno neđelju dana u autobusu. Elem, ljudi se vrate. I onda kreće ludilo po Fejsu mrtvom, niđe autobusa, sendviča sa francuskim parizerom koje su još od kuće ponijeli, već(na slikama) kokteli, tompusi, pičke, ludilo, i onda njihovi, je li, prijatelji, bačaju dolje komentare tipa :" A lako mi je za tebe, osvojio si Amsterdam," " Mačko, je li te ošmeka kakav francuz, kakva si mi, $atkice moja " etc.
Ovo može žešće da ti sjebe vugla, i onome ko piše komentare, a bogome i ovome ko subjekt slikavanja, jer će crni kukavac cijeli život (greote) skupljat pare za te i takve ture, i mislit da je to život, da je svjetski putnik, jebač i internacionalni japi balkanac, koji svoj balkanski "šarm" vuče svuđe sa sobom, ne shvatajući da je jedino što vuče zapravo ona užegla pašteta, čiji će omot bačit neđe u neku zaštićenu ekološku zonu EU pa popit jednu kaznu s noga! ! !
"Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa! "
Oca im jebem ludog, i ko ih takve napravi! ! !
Supa, pečeno pile sa krtolom i salata, naravno, u zavisnosti od godišnjeg doba(zimi turšija, a ljeti šopska sa manje ili više sira, zavisno od kojoj godini pomenute dekade se radilo). Uz ručak bi se ukućani obično zaželjeli piva, a da se niko nije sjetio da ga prijethodno kupi. Dijete bi na ručak bilo pozvano oko 15h, dok bi se igralo ispred kuće/zgrade... Čim bi dijete sjelo za tanjir supe koja je djelovala kao gomila prekuvanog povrća u kome se slučajno našlo jaje, kao izvanji rođak masne kokoške, roditelji bi ga poslali po pivo i izigravajućio standard četiri puta mjesečno, ćerali na balkon po staklene boce i izanđali ceger, da se zlopati do samoposluge, pa da se nakon uspješno izvršene naredbe pridruži svom musavom čoporu, svojoj pilećoj gerili koja u sigurnosti svoja četiri neizolovana zida u inat Međunarodnoj Zajednici, buca pileće batake i krilca, čekajući bezvizne režime, da bi svoj kult masnih neđeljnih ručkova zamijenili cezar salatama i lignjama, slonovskim surlama punjenim zečijim paštetama i srnećim tetivama.
Rakija koju je proizvela fabrika alkoholnih pića "13 jul".
Sredstvo komunikacije balkanskih političara i tajkuna, tj. patriotskih ekstraprofitera.
Političar(poslije sječenja vrpce na otvaranju tajkunske ambulante): Nadam se da smo ovim primjerom ponovo uvidjeli humani rad Miška Lavande(tajkuna), i drago mi je što će nam se đeca liječiti u ovakvoj modernoj bolnici po najvišim svjetskim standardima.
Miško Lavanda(tajkun, u mladosti poznatiji kao Miško Blitva, jer je prodavao kore na pjacu): Drago mi je da opet, iznova i iznova radim nešto za milu nam domovinu, jer su đeca najveće blago na ovi svijet.
Dok ćuška paralizovano dijete da mu se makne sa puta put limuzine, Miško Robija put političara otpočinje specifičan ples palca i kažiprsta, i u sebi veli:"Platićeš mi debelo za ovo, oca ti jebem!"
Ono što čini svako prosječno dijete, kada mu debela prodavačica (u nadi da će prodati koje kilo iz kace), ponudi komad sira na vrhu mesarskog noža sa crnom drškom. Dijete je obično u društvu roditelja ili staratelja.
Kada dvojica momaka u Crnu Goru prilaze đevojkama, pa tako žele da kažu na nemaju novacah...
Crnogorac 1: Oćemo li im prić, brate?
Crnogorac 2: A okle, nemamo pepela na muda!
Najčešća rečenica u prvim razredima osnovne škole, naravno, na času maternjeg jezika. Prelaskom u viši razred se rečenica širi do imbecilnosti. U početku je subjekat i predikat, a poslije se na biciklu pojavljuju boje, pa brzina vožnje. Uglavnom, Marko je napredovao, ali samo do određene ure, a ta ura je peti razred. Nikada se neće saznat` đe je pasa` Marko junačina...
I razred : Marko vozi biciklo.
II razred: Marko vozi biciklo brzo.
III razred: Marko vozi biciklo, pritom jedući pršut.
IV razred: Marko vozi biciklo, i dok odmara nogu na prednjem blatobranu, gleda planine i more lijepe Crne Gore.
V razred: Naš odvažni junak se gubi bez traga, a zapamte ga dokoni ljuđi, poput mene..
Izraz poslije koga slijedi molba za uslugu u Crnu Goru...
Crnogorac X: (poslije saslušavanja sagovornika) A viđi ovo, brate...
Crnogorac Y: Reči brate?
Crnogorac X: Možeš li mi onoga maloga ubačit neđe, ništa ne čini, spava po cijeli dan...
Crnogorac Y: Nema problema, za tebe, krvi ispod vrata, bracki... Naći će se za njega nešto!
Crnogorac X: Vazda brate!
Napomena: Ovo ne uspijeva vazda, ali vrijedi pokušat.
O čemu se radi ovđe? Neki roditelji su očigledno emotivno vezani za sinovljevog muraša ili muricu, tj. ćerkinu p*inu ili pikicu, ili samo hoće da uštede đeci za udžbenike, jer se škola bliži... Dok neko objasni tim ljuđima da kupaći kostimi za đecu i nijesu neki luksuz, do tada ćemo na kupalištima širom Primorja gledati umazanu đecu kako urliču jer im se ojela guzica od brutalne sprege krša i sitnog, ali oštrog pijeska... Da ne napominjem, 7+!
PS: Najmrzniji dio je kada jedu nesto sa familijom, pa im onaj bugarski euro krem iz lojave krofne pada po genitalijama, a ponosni otac gleda svoj čopor koji je doveo na more, i kome će do idućeg ljeta imati što da nabija na nos. :)
PIH ! STIDITE SE GUZICE KAD OBRAZA NEMATE ! ! !
