Težina
Karakterna osobina.
Smarač koji je usavršio svoju tehniku davljenja i doveo je do nivoa umjetnosti.
-Oćemo li zvat' Maśu śutra?
-Ako ćemo tu težinu od čo'eka, pomamili se. Težinjaće nas 3 ure bez pauze.
Ostroga mi!
Izuzetno popularna zakletva među crnogorskom šabanerijom. Svako ko je došao u kontakt sa ovom izuzetno zanimljivom klasom ljudi bio je u prilici da je čuje, brat bratu, bar nekoliko puta. Obavezno se izgovara kao jedna riječ, brzo, uz neizostavnu uvjerenost da će slušalac posle pozivanja na najveću nacionalnu svetinju povjerovati i u najgnusniju laž.
-...i vozim ti ja do Budve, pičim sto peset na sat, bačam pod ručnu, pretičem na punu, spičio me adrenalin k'a manitoga!
-Hm?
-E! I neđe na p'o puta se naperi nečesova kolona sa šleperom. A ja reko, ako ću vas čekat pomamio se! Preteka' ti ja i kolonu cijelu, kad iza krivine murija. Gonili me, brate, neđe do Brajića, stić' me mogli nijesu u Audija! Zamaka' sam im poslije Cetinja.
-Ne prdi, časti ti.
-Ako lažem, ne pomaka se s' mjesta! Bez Brana moga osta'! Ako lažem, kam' mi u dom! Mrtve oči Stanki ljubio!
-Ma lažeš, dajebeoca!
-Ostrogami!
...
-A brz je Audi, što jes' jes'
Mrznovče
U periodnom sistemu komplimenata, titula osrednjeg intenziteta kojom se časti osoba koja nam (još uvijek) blago igra po živcima. Ne zaslužuje čak ni pošten hejt, prezriv pogled je dovoljan.
Pecak
Pecak (grč. ηλίθιος - glup) je pridjev kojim se izražava nečija nesposobnost, beznačajnost, glupost i sveobuhvatna želja za dokazivanjem koja ide u pogrešnom smjeru. Deo bogatog Podgoričkog slenga.
-Kako je ovaj David Guetta pecak!
-A jes, čoče, no što je! Peckuljanče pravo!