Jedan od izuzetno degutantnih pojava, kada ljudi kojima je sve u životu bilo dato, I čije su potrebe i obaveze drugi ljudi ostvarivali, kojima je put do uspjeha već podosta prokrčen uz pomoć njihovih roditelja, veza, itd., čak I kada su do uspjeha stizali na načine koji nisu baš etički najprihvatljivi, vremenom razviju osjećaj da su do svoga uspjeha u životu stigli svojim radom, uz velike napore i odricanja, iako u suštini nije tako. U nemogućnosti da shvate kako se to postiće svojim trudom, oni razvijaju osjećaj neprirodni osjećaj superiornosti i moći, lišen ikakve poniznosti i skromnosti, što dovodi konačno do gubitka svjesnosti o sebi i o svome životu, noseći kao posljedicu život u laži, sa veoma bolnim buđenjem.

Rečenica koja se u Crnoj Gori koristi kada nemaš ništa dobro za nekoga da kažeš.

Pojava koja se javlja pri uključenju prosječnog Homa Balcaniusa u televizijsku emisiju.Samo uključenje na televizijski program predstavlja čast za Balkanca.Bila to baba koja zove se uključila na Grand Paradi, ili mladi koji izvode zajebancije s visokim ljudima na nacionalnoj televiziji. Sam događaj kao takav, mora biti najbolje ozvučen. I nerijetka je pojava da u želji da svoje mišljenje učini bitnim, toliko pojača televiziju da se njegov glas čuje i po nekoliko puta.

Ko najslabije čuje, najviše se dere.

Najveći nivo balkanske predostrožnosti. Čak više i od dizanja daske pri vršenju velike nužde. Malo nam je ta ekonomija krenula nabolje, i opet smo u stanju da u kuću donosimo moderne uređaje, kao što su plazma televizori.
Iako smo radi predostrožnosti izmislili sve moguće mjere, ipak je ovo kap koja je prelila čašu. Novi televizor od pedeset soma stiže u kuću , a ne možemo ni daljinski da mu koristimo ljudski. Kao da ne košta trista kod kineza. Čim dođe u kuću stavlja se na sredinu stola, neraspakovan naravno, da ne bi slučajno pao ili se izgrebao. A tek da mu se slova izbrišu il istroši baterija. Celofan podsjeća na muke pri zarađivanju para za taj televizor. Opominje svakoga ko dođe da se stvari trebaju čuvati.

Da, svi znamo koje su u pitanju.To su one sa ištrikanim rombovima. Obavezna nošnja na svakoj svečanosti. Ko to ne nosi, taj nije trebao ni da dolazi. Do punog isticanja dolaze na slikama staraca sa prekrstenim nogama, i podignutim pantalonama, doprinoseći koloritu slike. Iako se drugi djelovi uklapaju po bojama, svečane čarape gotovo nikad nisu uklopljene sa bojom ostale nošnje.

Klasični počekat reklame za uloške.Neka skroz dotjerana prepička, izlazi iz kupatila i kaže da ne može ići jer nije uzela svoje olvejz uloške.Onda se okreće i čeka da neka iz novčanika izvadi svoje pakovanje. U idućem kadru, trlja guzu o gaće nekog napaljenog sportiste, a iz pozadine neki kurvinski glas kaže: olvejz - najbolji ženin prijatelj.

Izraz za osobu koja ćuti sve dok ne se otvori neka tema u kojoj niko neće stići do riječi osim njega.Naziv je od toga od toga što pri pribvližavanju neke nepogode, u dugim zimskim noćima, ćutljivi starci već počinju punimm žarom prepričavati svoje najveće nesreće.

Tipičan komentar kad neka osoba uradi nešto što od nje uopšte nismo očekivali.

Na svetu ima ljudi koji su dospeli u pogrešno vreme i prostor. Oni koji se izdvajaju svojom genijalnošću, toplinom duše, širinom i dubinom misli. Jednostavno, bitisanjem na nekom višem, nadzemnom nivou. Usmeravajući energiju ka traženju istine i trajnih vrednosti, bez ljudskih požuda. Dovoljno snažni da svoje ideale isprate do kraja.
Ipak, takvi anđeli ne mogu da opstanu. Svaki ima izbor: da se utopi u masu il da nastavi putem spoznaje istine, uz masu bola. U svom svetu, oni su na vrhu i nalaze ushićenje, dok zemaljski dvet ne može razumeti takve stavove. Njihova krila zbog nerazmevanja i samoće gube snagu, i oni su osuđeni na brzu smrt jer se ne mogu snaći na zemlji.

Porodica, živi u predgrađu.Imaju kuću na sprat,okruženu živom ogradom, na parkingu dva nemačka auta stara 5 god.Dvorište bogato uređeno, sa svim mogućim cvećem, basket teren u pozadini.Otac ,čovek od 45 god. službenik na visokoj funkciji,stalni gost ručkova i slava.Majka, žena lepa i u četrdesetim, nekadašnja misica, muževa pratilja na svim događajima.Deca, tinejdžeri, lepa, fino vaspitana, bave se sportom.Ideal običnih smrtnika koji danonoćno rade da izdrže svoje porodice.
Kao i uvek sve posmatrano spolja fino izgleda.Ali u kolko takvih porodica muž počne redom varati ženu koja mora gubiti lepotu sa godinama.I njoj dosadi trošenje para i obilaženje kafića sa drugaricama.Deca odrastaju, muž sve češće odsustvuje, a ona počne osećati prazninu takvoga života.Deca takođe idu svojim putem, neretko postajući tatini sinovi ili sponzoruše.
Potraga za materijalnim sve se skuplje plaća gubitkom ljubavi , poverenja, i međusobnog uvažavanja.Polako i najbližima postajemo stranci.

Tipičan način života Homo Balcaniusa.Klasična priča koja se ponavlja kroz istoriju.Način na koji naš narod govori da je čovjeku sudbina određena od toga kako započinje stvari i da treba ići putem roditelja, ne bolje.

Kad stvari koje radiš kao iz šale, uopšte ne idu.

Po Martinu Palermu, legendi Boke Juniors i Argentinskog fudbala koji je promašio tri penala u toku utakmice Argentina:Kolumbija.

Za mene to su emisije na TLCu. Ja ne znam kakav kreten neko treba da bude pa da gleda izbore za mis u kojima su 3- godine djevojčice ili pak neku babu što po kućama priča sa duhovima.Ili ipak takmičenje za najboljeg kuvara u Americi.

Jedan od najčešće pogrešno upotrebljavanih termina u našem jeziku.Cifre su u stvari 1 2 3 4 5 6 7 8 9 i 0.Da bi ispali pametni, mnogi laici koriste naziv cifra umjesto brojka.Najveći problem je što se termin toliko često pogrešno upotrebi da skoro niko ni na televiziji ne kaže brojka.

Najčešća kletva namenjena osobi koja nije htjela da pozajmi pare,a znali smo da ih ima.

Kulturan način da nekom kažemo da je rekao veliku glupost.

Mamac za zmajeve.

Osoba koja uglavnom pobjedjuje u obje runde prve igre u Slagalici.