Čest oblik predominantno mlađeg Banjalučanina (do 50 g.); starost, pol i lokacija nisu isključivi.

Osnovna osobina čovaburaza je da mu sve smeta, sem njega samog, iako je niškorist. Čovaburaz je naročito srčan po pitanju lokalpatriotizma, jer ga baš nerviraju nebanjalučani u Banjaluci, dok se ne sjeti da su i banjalučani šupci. Zato mu žena može biti sa sela a auto od starog (ne nužno iz Njemačke).

U habitualnom pogledu, čovaburaz je parazitski organizam sa osobinom regulisanja domaćinskih organizama: pizdi na staru ako slučajno kasni sa pranjem njegovih džeparica i duksa ili on mora ići po hljeb. Uzrečica čovaburaza je „Opušteno!“, omiljena biljka marihuana a ime odmilja za djevojku je ‘prdara’.

U politici, čovaburaz je vokalan kritičar svake vlasti ali ne izlazi na izbore, nikad nije glasao i ponosi se time. Nema svoju inicijativu ali je protiv tuđe na koju će najčešće reagovati oštrim „Buraz!“, a ponekad i sa „Mojne to, e!“. Iako mrzi muriju, čovaburaz je legalista, izrazito protiv štele što se ne odnosi na situaciju kad mu tetka „nađe“ državni posao.

U pogledu sporta, čovaburaz je takmičar u dužinskom ispijanju kafe i nagrizanju plastične kašičice za istu, a takođe je uspješan u cuganju na tuđi račun kao i disciplini na otvorenom „14m sa gajbom bez prepona“. Sportsku karijeru mu ugrožavaju samo izbacivači iz BL noćnih klubova sa kojima je na ratnoj nozi („Ono jednom kad sam pijan pravio sranja…“).

Pored toga, čovaburaz je i stalni posjetilac događaja iz oblasti iz visoke kulture. Tako je svake godine na Demofestu gdje cuga pivu na travi ispred tvrđave. Planira ući kad bude dolazio Bob Marli od kojeg očekuje zahvalnicu za promociju i njegovanje radničkih tekovina naroda Jamajke na Balkanu.

Od škole odnosno učešća u akademskoj zajednici, čovaburaz ima pregršt spomenica sa brucošijada u Indeksu i KSET-u. Ipak, to nije prepreka da uvijek bude spreman da civilizovano polemički diskutuje o svakoj temi, posebno onih 10 minuta dok sagovornike ne proglasi šupcima.

Čovaburaz je fenomen i po tome što se širi obrnuto proporcionalno svojoj (ne)aktivnosti. Ukoliko vas napadne neki primjerak ove vrste, pokušajte se odbraniti čašćenjem pivom i cigarama uz nasumično repliciranje ‘jest’ i ‘šupci’ ali morate biti dovoljno brzi da vas čovaburaz ne zapamti i da se ne infiltrira zapisivanjem broja telefona.

Čovaburaz je stvaran. Čovaburaz opušteno vreba.

Najpopularniji filmski negativac među Srbima.

Izuzetno popularne žvakaće gume u nesretnim '90-im godinama XX vijeka, porijeklom iz Turske.

Tajna njihovog uspjeha se sastojala u sličicama superbrzih, često turbo, egzotičnih automobila unutar papirića te superbrzom, često turbo, nestanku (relativno nedefinisanog) okusa koji je iziskivao superbrzo, često turbo, ubacivanje u usta dodatnih primjeraka istog tipa žvakaće gume.
Pri tome, olakšavajuća okolnost ovisnicima o Turbo žvakama u to doba je bila činjenica da se za dinar moglo dobiti deset komada, a to, opet, ne govori o jačini dinara u to vrijeme.

Mali auto za momke, služi za što brži transfer iz tačke A u tačku B, što većom prosječnom brzinom i pri tom trošeći što veću količinu benzina.

Naravno, postoje tu neka dalja određenja. Idealno je da bude dužine oko 4,5 metara, može i više, a manje u rijetkim slučajevima (kad se nedostatak dužine može nadoknaditi samo ozbiljnim viškom konjskih snaga - znatno više od minimalnih 120). Dobro je ako ima samo dvoje vrata. Znači, coupé po francuski. S tim da je mali momački auto rijetko francuski. Uglavnom je njemački (ali nikad VW), povremeno italijanski, veoma rijetko japanski. Ako nije sa dvoje vrata, što nije nužno minus, onda je cilj da mali momački auto bude što veći, sa što dužom haubom ispod koje se nalazi što veći motor koji, što nije nužno minus, ne bi trebalo da ispunjava bilo koji od postojećih standarda o čistoći izduvnih gasova. Takav motor, po mogućnosti, ali nije nužno, snagu prenosi na zadnje točkove što znatno otežava kontrolu malog momačkog auta pri otežanim uslovima vožnje. Usput, mali momački auto smije da guta samo benzin. Dizel i plin ne dolaze u obzir. Mali momački auto treba da izbija iz džepa što je moguće više novca mladom momačkom momku koji ga vozi i da ga konstantno unesrećuje svime sem samom vožnjom (potrošnja, održavanje, kvarovi). Mali momački auto treba da bude nepraktičan u svakom pogledu. Mali momački auto treba da ima što manje tehnologije u sebi. Uz volan, mjenjač, pedale, eventualno retrovizore (posebno ne desni), tu su mogući kao pomoć pri vožnji samo brojač obrtaja, brzinomjer, pokazivač temperature rashladne tečnosti u motoru, eventualno pokazivač količine goriva, koji, nije nužno ali je u skladu sa principom, ne radi, tako da mali momački momak u svakom trenutku može ostati na pola raskrsnice jer nije nasuo benzina. Jer je siromah. Smatra se da mali momački auto nije auto čijih bar trećina proizvedenih primjeraka nije u jednom trenutku završila u jarku, bila omotana oko nekog rasvjetnog stuba, u betonskom zidu i sl.