1#
Sjedim u polupraznom autobusu, tri-četiri sjedišta ispred mene nalazi se jedna plavuša, onako građena kao gazela, kreće se kao nešto što je iskočilo sa platna na premijeri „Jurskog parka“.
U autobus na jednoj od stanica ulazi umiljati starčić koji izgleda kao da je preslikan sa TV reklame za nekakav preparat za vitalnost u trećoj dobi.
Kreće se autobusom koji je u pokretu, imao je već dosta prilika da sjedne ali ništa od toga, „Veliki bijeli lovac“ je spazio plijen!
Zaustavlja se tik uz mjesto gdje plavuša sjedi, okreće se u mjestu i postavlja zamku.
Srce od silikona puca nakon par sekundi.Plavuša se miče na mjesto do prozora i izdiše, „Želite li sjesti?“
Mišn akomplišd!

2# (Monolog glasa u glavi jednog šizofreničara à la Penumbra Black Plague via Dža ili Bu.)

(*vraća se sa pregleda u velikom gradu, autobus staje da pokupi grupu osnovoškolaca, ulaze i svi sjedaju osim jedne cirka dvanaestogodišnje curice)*
„Jel ova nijema?Nije valjda da moraš ti da je pitaš hoće li sjesti?A šta je to dolje, majmunče, pa nije ti se valjda digao stoko bolesna?
A možda ti je jednostavno došla u posjetu stara drugarica, vibracijama sjedišta uzrokovana erekcija?Ali dobro, to si sanirao kožnjakom, mada ćeš se zbog te kineske eko kože sada toliko oznojiti da ti ne gine išijas natkoljenica čim izađeš na hladan vjetar.Budi uljudan, smireno, budi uljudan, zapamti šta je dobri doktor koji nam daje čudne bombone rekao!*.“
(*Proteže se i tapše je po ramenu*): „Sjedni, jadna ne bila!“
„Svaka čast šabane, s obzirom da imaš slušalice u ušima vjerovatno si se izderao toliko glasno da te je pola autobusa čulo!“

(ako je vjerovati toj seoskoj priči koja se u našem malom gradiću proširila kao požar po afričkom bušu, desilo se to da je u jednoj seoskoj kafani kum naguzio kuma zbog kafanskog računa!)

A: "E rođeni, jesi čuo da su se u onome tamo gore selu pojavili pederi?Neće ovo na dobro izaći!"
B: "Ma gdje će biti dobro, eto vidiš da se po vrelom crnogorskom kamenu, gdje je nekada prolijevana krv Turaka, sada bolesnici šepure i sunčaju guzice. "
A: "Da! Čovječe, za dana moga djeda, koji je inače odande pobjegao da izbjegne krvnu osvetu, takvih stvari nije bilo!"
C: "Moš misliti...da nije bila neka istraga pederčića za koju nismo čuli?"
A: "Kolega, zabrinjavaš me, pomutiše ti um ovi novinari što za pišljivu marku prodaše šupke kvazi-liberalnim fašistima sa zapada. Ali izvešće tebe na pravi put jedan Nektar. Konobar! Još jednu turu ovamo."

Ulaziš u ovu memljivu prostoriju pijan kao zemlja i navođen pozivom prirode, i vidi čuda! Zahvaljuješ se Perunu, Hristu, Alahu, Krišni, Budi, Rangdi i svim ostalim božanstvima koja ti na pamet padnu, WC je prazan!
Uskačeš u kabinu spretnošću na kojoj bi ti pozavidio pilot lovačkog aviona, ne mariš za činjenicu da nema kvake, ni brave, ma ni ono keramičko čudovište se šoljom nazvati ne može! Skidaš hlače i sjedaš na rub hladnog bezdana, kao da ti hladan vjetar udara ritmički preko jetre, i tako bitka započinje!
Bar jednom u životu ti je drago zbog bubrežno odbijajuće buke koju stvaraju oni odvratni zvučnici. Jedina stvar koja štiti tebe i tvoj sigurni svijet od totalnog osramoćenja je mali prsten pričvršćen za vrata, nekada je tu postajala i kukica sa kojom bi se ista zaključala, ali stoka pijana žrtve ne bira! Držiš se za prsten kao za goli život, baš kao Frodo iako znaš da te svaki sekund previše može koštati malog prsta!
Oluja prolazi, ali teže su od granata posljedice rata! Na papir nemoj ni računati, a za vodokotlić možeš indijanski kišni ples izvoditi!

"Gdje ste ljudi, šta ima?"
"E, super, stigao si!"
"Jesam, jesam."
"Kako prođe vožnja?"
"Ma joj ne pitaj, neki sam prehlađen zadnjih dana, kihnem ti danas u maltene punom autobusu.Šlajm iz dubine duše, pravo na ruke!"
"Bolje vani, nego unutra..."
"Ma možeš misliti. I ništa, ugledam ti ja zavjesu!"
**Grupno smijanje**