Kad limes tezi nuli...
Miksnatroniks
Veoma mali stan gde iz hodnika površine dva kvadrata odmah na francuski krevet bacaš ždrebicu za priplod, a čim svršiš zajedno opet zakoračite kroz isti hodnik do vecea gde ti je u tuš kabini kenj šolja da ti šoraš dok ona pere ostatke semene tečnosti. Svršetkom tog čina ona prva izlazi, otvara ulazna vrata i čeka te na ponjavi velkom, jer zajedno stati u hodnik ne možete. I tako ti izlaziš iz svog jebarnika ponosan, uzimaš ključeve sa priveskom nemam para ali dobro karam, zaključavaš i pičiš do parkinga da je u svom kecu odvezeš do njene vile na Dedinju.
Kad ga crnac gurne.
Eeee, moj sine. Ne sećaš se tix devedesetix, ali ja ix se sećam. Tad si se ti rodio. Imao si dva kila i devetsto, bio si lepa beba. Kad si počeo da plačeš i ja sam zajedno sa tobom. Bio sam najsrećniji čovek kada su me tvoje crne okice pogledale. Tada sam imao 24, a u mojim rukama si bio ti. Moj život. Polako si porastao. Kako su prolazile godine, moj mališa, sve si bio pametniji i zreliji. Dođoše loša vremena sine. U firmi plate su kasnile po pet meseci, a ti već momčić. U borbi za život išao sam do kraja. Zarađivao sam na sve strane. Samo da bi imalo za tebe. A tvoj razum je bio sve čvršći. I onda je došao taj period. Zaglavio sam u zatvoru. Jebiga. Bio sam najponosniji na tebe. Ti si me jedino održavao živim. Majka mi je pričala da si imao sve petice u školi. Rekla mi je i da održavaš celu porodicu, i da radiš sve umesto mene. Bio si glava kuće a bio si tek šesti razred. Misliš da ne znam da poneki put nisi imao šta da jedeš, pa si jeo džem i bajati leba za sve obroke. Ali bio si jak. Video sam da si najjači. Sa 15 si otišo od svog ognjišta da bi nešto učinio od sebe. A sad? Samo pričaš... e moj sine. Misliš da je devojka problem? Promeni je. Misliš da su drugari problem? Popričaj i sve razreši. Ali najveći problem je u nama samima. Dok od sebe ne počnemo, na druge ne možemo ni da gledamo. Sine moj, žališ se na sve kao da imaš sto godina. Misliš da si sve prošao? Ali nisi. Ustvari sine moj ti si tek provirio u život, a misliš da si sve video. Saberi se sine moj. Vrela ti je glava, a ti pokušaj da je oxladiš.
Kvadratni mamojebač. Na lošem glasu. Strax i trepet. Niko u gradu ne sme da izađe iz kuće dok njegovi petlovi ne zakukuriču. Za doručak cepa kilo koksa dok mu ga blajza najbolja gradska rava, a za dezert se pukne u venu. Na njegovim zidovima su ogrlice od ušiju, preparirane glave, puškomitraljez iz 42. i ostale zajebancije. Na ulici je kralj... svi mu se sklanjaju, svaka cupi mu se daje na keca, svi ga znaju i on je jednostavno baja bez granica. I tako on živi svoj život kratko ali punim plućima sve dok ga ne dočeka taj sudbinski metak koji će mu probiti torako lumbalni deo i razneti ga kao Buxina bomba. I tako je sve belo... šok... buđenje iz sna. Još jedan san. Nema tu nikakvog mamojebača. On je običan umišljeni idiot koji misli da je svet njegov. E pa nije. On živi sa roditeljima u dvosobnom stanu. U njegovoj sobi stoji babin escajg iz drugog svetskog rata i giga poster Nade Topčagić iz devedes druge. Nema devojku već ceo život, ne izlazi iz kuće, a najbolji prijatelj mu je komp sa operativnim sistemom Vindovs 2000. Kada padne mrak, kad nema žive duše, on izađe na ulicu i tripuje da je Kristijan Golubović sve dok se ne pojavi neki čovek. I tada se on skupi do veličine mrvice xleba i sklanja se na drugi kraj ulice dok ga ne mimoiđe. Kad dođe novi dan on opet sanjari u nedogled, i tako iznova i iznova...
Velkom tu d ril vorld!
Suprotnost ajs kold kilera. Osoba koja je kao jedinka manja od makovog zrna, ali kada je u masi misli da je bitan pa diže buku i frku u nadi da će tako nešto učiniti. Na kraju svake buke njegov isxod je jednak nuli. Takođe se kaže za prdež koji je glasan ali ne smrdi da je Bukadžija za razliku od njegovog brata Tixomira koji radi sve iz senke.
Koriste je xardkor tvrdi ljudi u situacijama kad ix neko razneži. Omladina uglavnom xvata na sentimente voljene roditelje sa ciljem da dobiju šta su zamislili...
(telefonski razgovor dečka i devojke)
...
-Ljubavi željan sam te. Želim da te oslobodim ximena moja mlada ždrebice.
-Ax, pastuve moj. Želim tvoju batinu u sebi. Želim da mi rastaviš vadžajnu u molekule...
-Ali imamo jedan problem...
-Znam ljubavi. Nemamo gde...
-Ali ti to možeš da središ cico...
-Realno. Aj probaću da nateram kevu da spavaš kod mene...
(dolazi majka sa posla)
-Dobar dan mamaaaaa! Kako siiii?
-Dobar dan ćerko... šta se desilo?
-Zašto mama tako? Zar mora nešto da se desi da bi bila brižna ćerkica?
-Ajde kaži šta ti treba... baš si mi čudna. Ovakva ne bi bila ni kad bi ti Rijana banula na vrata.
-Ali mama nije tako... ti znaš da te ja volim ali ne mogu to da iskažem zato što sam stegnuta previše. Ti znaš da si ti meni uvek u srcu...
-Znaš da me to uvek dirne duboko, a ja stalno padam. Stalno me xvataš na sentimente, đubre majkino.
-Ti znaš da te ja volim najviše na svetu.
-Znam... ajde sad mi reci šta ti treba zlato moje?
-Jel može Milan za vikend da prespava kod mene?
-Naravno ćero. On je zlatan dečko.
-Xvala mama! (masni cmokić u obraz)
(zove dečka)
-Milane opet sam je navatala na sentimente...
-Znači ovog vikenda ćeš osetiti snagu pastuvčine?
-Axaaaa...
-Spremi se jarebičice moja... pun sam testosterona.
-Jedva čekam.
Uglavnom se koristi u situaciji kada je stvar toliko sjebana da nema ni kurca da se ispravi.
(kod kuće)
-Auuuu... nek ide sve u kurac. Jebem ti da ti jebem onog vodoinstalatera. Opet pukla cev, a samo sam je malo zavrno.
(dolazi ćale)
-Šta radiš bre to idijote!? Jesi li ti normalan...
-Ali, samo sam malo zavrno... ništa više.
-Samo si zavrno!? Pa jebote sjebo si dixtung gezaxtner...
-Ali nisam xteo...
-Jebiga sine, ne prave se tako avioni.
(u razgovoru)
-Ćomi brate desilo mi se nešto strašno...
-Reci matori, šta je bilo?
-Mala Mara xtela da je jebem u rčma i ja pristo.
-I?
-Ukenjala se...
-Auuuu matori, ne prave se tako avioni.
Bezpadežni Srbi sa elegantnim Č. Vlasnici najgoleme pljedžane na svetu. MekDonalds nije imao muda da otvori restoran zbog pljedže koja je veličine gonga. Staro ime im je Mali Mančesterčani. Danas je od tog Mančestera ostao samo K. Ponosni na sve svoje. Stoga i male leskovčiće uče istom tom ponosu... milom ili silom. Karakterno su zadrti. Više bi se čudili kad bi Leskovčanin reko: "Evo idem u prodavnicu" umesto "Eve pošja sam u zadrugu" nego kad bi mu sin reko da je peder. Sve im dirajte ali elegantno Č nikako. Zbog toga ubijaju ko snajper Đinđića, ko Princip Ferdinanda. Tu se psovke izgovaraju u sekundi gde se pola ne razume zbog brzine. Ali su u duši dobri... sve duševne bolove leče pljedžanom. Zato im ne treba ludara, dok Nišlije imaju njixovu Toponicu i to koja je viši nivo pa uz Toponica ide pridev Gornja... jebiga mislili su da je burek delotvoran. Samo Bog i pljedža čuvaju Leskovac.
PONOS
(sin došao iz Beograda)
-'De si bre tatin kuronjo?
-Evo došao malo da odmorim od vrelog beogradskog asfalta.
-Ženo dodaj onaj korbač iz špajz, nešto mu nije dobro.
(posle deset minuta korbačenja)
-Sine odakle si?
-Iz Leskovac tato.
-Jel mu bolje? (pita majka)
-Jeste ženče.
ELEGANTNO Č
(dva leskovčanina putuju za Beograd)
-Kondukter će mi daš jednu povratnu da se vrnem dom sledeću nedelju.
-Dajte i meni jednu povratnu.
(odlazi kondukter)
-Šta ješ govna be!? Nismo ni u Beograd stigli već si poČeo da sereš ko oni.
-Ja ne serem već normalno razgovaram. A ti bi mogao da prestaneš da govoriš Č. Da nas ne brukaš.
-Koje si reko!? MršupiČkumaterinu majketiganabutam piČkoizdajniČka... kondukter nalazi mi drugo mesto dok ga ne icepim sa zubi.
LEČENjE
-Lele brate raskinuo sam s Kaću.
-Sad će ti bratko isprži jednu pljedžu ima na sve da zaboraviš kolko je dobra... slađa je od piČku.
(posle deset minuta)
-Stvarno bre slađa majke mu ga nabijem.
-Reko ti ja...