Neki tamo glagolski oblik u već dovoljno komplikovanom srpskom jeziku koji pretvara i najčešće korišćene reči u nešto daleko pametnije i uzvišenije.
Oh, sapletoh se. Šta to uradiste ? Igrah igrice, blejah na internetu. Da li sve naučiste kolege moje omiljene ? Desetku dobih dragi roditelji. Dobru ribu opalih prijatelji moji. Upropastih se od vinjaka policijo moja lepa.
On radi. Budi se svaki dan u 7h i ide na posao, daje kevi za račune, ima kintu kad izađemo petkom, skoro je uzeo Punta na kredit, primetno je umoran radnim danima i leže rano. Pozajmi nam crvenu kad zatreba, časti piće kad smo švorc, ima telefon na račun i uvek od njega tražimo kredit za poziv. Sam sebe počasti i kupi farmerke, jaknu, ode na letovanje kao penzioner sa švecom - kad ima godišnji i vrati se poslu. Ponekad nas nervira jer nije stalno raspoložen za bleju i ubijanje jetre. Okružen je uglavnom nezaposlenim večitim studentima i sa par njih koji su, neki čudom, u tom studiranju i uspešni.
Šmekerski štos koji primenjuju mnogi muškarci da slučajno, jednog dana, igrom sudbine, kad im priđe nepoznata horni devojka i pristojno zamoli za jedan "na brzaka" u liftu, na stolu, u parku, ispred web kamere, ne bi ostali suvog ponosa, već iskusno iz novčanika punog evara izvadili gumicu za sejf seks i priredili joj jebačinu koja se ne zaboravlja. Međutim, u većini slučajeva je samo podsetnik na to koliko dugo nisu imali seksualni odnos i koliko je ustvari taj kondom beskorisan već mesecima, jer mu je istekao rok 2006. godine.
Svaki nepoznati stariji muškarac koji navalentno pokušava da uspostavi komunikaciju sa nekim mlađim momkom ili ekipom mlađih momaka, usput se primetno trudeći da ispadne nenormalno gotivan, duhovit, nasmejan, samim tim i vrlo čudan i na neki način zastrašujuć. Pošto se na taj njegov čin vrlo brzo stavi tačka jednostavnim izbegavanjem i ignorisanjem istog, nikada se u suštini nije ni saznala njegova prava namera. Možda je nečiji davno izgubljeni otac, ali je verovatno peder.
Hit iz 1986. godine koji izvodi grupa Galija. Jasno oslikava razliku između današnje Srbije i tadašnje Jugoslavije. Iz priče matoraca već znamo razne mitove o bivšoj Jugi, počevši od pijuckanja kafice u Trstu, do Rumuna koji su na kolenima molili za žvakaće gume, ali prostom logikom i uz pomoć ove pesme može se zaključiti da je tada bilo sasvim normalno imati kintu za kartu do Prištine. Ako nemaš pare za to, onda digni ruke od svega, jer si siromašni luzer. Danas svi hodamo sa obaDVE ruke u vazduhu i krv nam udarila u glavu, mada i da 'oćemo do Prištine, teško... Ko će da se cima, brale.
Novine 24 sata. Em stoje tamo jedva petnaestak minuta dok ih razjarena masa ne pokupi za ogrev, em što ih pročitaš za petnaestak minuta, ako si nekim čudom uspeo da ih se domogneš.