Kad ti ga šukne u najcrnjem momentu
U svom preuveličavanju, balavljenju na nekome i samosažavljevanju dovoljna je i uteha u vidu tapšanja po ramenu i ,,Smiri se ljudi gledaju'', a tebe je baš i briga što izgledaš kao pregažena čivava i frekvencija glasa ti dostiže rikanje bezobrazne magarčine. Uspela si da povežeš sve ono što ne valja u tvom životu, u jednoj rečenici, počev od toga što je poslednja knjiga koju si pročitala ,,Lizalica iz Uagadugua'' do toga da neko više neće baš toliko da ti čini, jer zapustila si se i iskreno ti mogu reći - smrdiš. Ova tragedija koju duboko osećaš je ipak bez kraja. Obasjala te viša sila ili kako bi hipsteri rekli karma i šuknuće ti ga u vidu najgmaznije osobe koja će više nego voljno iskoristiti tvoja nedaća. Ne žali se, sve je zasluženo.
Beograd, pet ujutru nisu još krenuli busevi.
- Pet godina mu ribam, valjam, pet godina ga trpim i slušam, pet godina ja sam uz njega dok mu treba ovo, dok želi ono! Prošla sam mu sve faze, od toga što je hteo da bude Bili Ajdol do nadrkanog hipika i šta je ovo!!!! Nisam ni tražila hvala, ali da me otera zbog one kravetine Marine, dva grama mozga nema još je i stalno pod nekim lekovima za bipolarce! Šta!
- Ajde, opusti se. Sad će doći bus, idemo kod mene, odspavaš i idi za Novi Sad. Reši to.
- Kući! Ja kuću nikad nisam imala! Otkad su doveli očevu treću ženu, ja ne znam šta je kuća. I onaj Novi Sad…. Pa znaš li gde živim??? Kod industrijske zone, U TRI PIČKE MATERINE!!!! I ŠTA SAD, ŠTA?!!
- E…. malo kasni bus, možda bi mogla da cimneš taksi, pa ti ja sutra uplatim polovinu para na račun, da se ne smrzneš ovde. Minus je.
- Pa ajde…. Al obavezno uplati, to mi je za overu.
- Hoću brate.
30 minita kasnije, Novi Beograd i -1200 dinara, u stanu.
- Sranje, sve je ovo sranje, ne znam ni što sam došla, ne znam ni šta radim sa sobom u ovom gradu. Beograd je sranje, Novi Sad je sranje. Ma sve je jebeno sranje!
- Aj lezi ti na taj kauč ne može ovaj da se raširi, pa ću ja na ovu polovinu. Neće ti biti nezgodno. Dobar je to kauč iz Ikee.
- Ma dobro, aj mi daš ćebe.
- Imaš prostirku, prebaci je.
- Hladno je.
- Ma nije, videćeš.
- ..pa hajde
Jutro, bolovi u ledjima, upala jajnika i plavi prsti na nogama
- Ju, al sam se ja smrzla.
- E idem ja kod Jovane, njoj je sad rođendan. Možeš ti da ostaneš, ali se vraćam u 5. Nemoj ići kod nje, dobra je sa ovim tvojim, a i tamo je Marina. Čućemo se.
- Ali meni je u 5 voz. Šta ja da rad...
- Pa ja stvarno ne znam šta da ti kažem.
Ni ja, ni ja.
Ja sam drugačija
Kao i svaka druga, danas.
Verovatno pratiš popularnu psihologiju, otvorena si za fetiše dok te neko ne pomazi dlakavim palcem i pržiš pomfrit, na vodi.
Imaš veliko srce za svaki vid ljubavi i uznemirava te kad kažu gej nije okej.
Čitaš Čehova, Dostojevskog i razumeš ih. Živiš ih.
Nećeš da imaš seks, ne zato što te neće, nego celibat. Čoveče.
Kao Kant, pišeš kritiku praktičnog uma, a kao Niče shvataš i egzistecijalizam. U sebi, da ne preteraš.
Mi te definitivno ne razumemo i ispod smo nivoa samim tim što jedemo meso i kifle stare tri dana iz pekare. Ti jedeš mini pani, ali ga zoveš mani pani jer voliš da prisvojiš stvari i preimenuješ ih kako ti želiš.
Jednostavno se naljutiš jer te niko ne shvata i da, jesi, ti si ta poslednja koja ne brije pazuh jer feminizam je način života. Tako je.
Razumeš ovo što pišem, ali ono što ne znaš je da serem.
Jedan telefon koji je mogao da nazove sam sebe
Prvi samsungov android, u rozoj, beloj i crnoj boji. Obično je beli bio najpopularniji. Teško govno od telefona, ali vidiš, imao je dobru začkoljicu - ako pritisneš između dva dugmeta - za pojačavanje i smanjivanje, on te sam nazove, a ti se izvučeš iz govana za tili čas. Sjajno.
Pre jedno, 7 godina bila sam mali cvetak, još razdragana, gluplja nego sad, neupućena, vesela.
Pozvao me drugar koji je pre toga urezao na drvo naša imena, ispred moje kuće, i tvrdio da to on nije uradio već njegov zlobni drugar, kojeg nikad nismo upoznali (čitaj: verovatno alter ego). Marinko se zvao, ovaj prvi, ne ego.
Nazvao ti on mene, da izađemo svi napolje, okuplja se staro društvo i čekaju me Kod Zoke. U elementu, ulećem kroz samo par minuta kad ono….nikoga tamo. Sem, Marinka. On je imao gel u kosi, pa svaki put kad ga pitam što to radi kaže mi da mi se popiša mačka na ruke, a on da se ne baci stavi na kosu. Cenila sam humor, ali kad sam videla u celom lokalu, tu jednu jedinu jež frizuru i oči pune uhodačkog sjaja, stala je knedla između grla i srca, a ti se gušiš kao nikad u životu i znaš da sve oko tebe postaje uže, a samo imaš put do jednog… Marinka.
Pamtim taj gel, miris koji ti kaže ovo je lepljivo, a pamtim i paničarku u meni što sam rekla ćao i veoma vidno pritisnula dugme da mi zazvoni telefon i da se ja javim unapred uvežbana, da pre zvona kažem MOLIM MAMA HALO JEL SVE U REDU NIJE DOBRO DOLAZIM. Posle bednog izgovora -Mami je loše i nema nikoga kući. Sačekaj ti njih da dođu, javiću ti se ja, gotovo sam proletela kroz ona vrata i osetila takvu slobodu što može samo da razume neko ko je uhođen od strane jednog Marinka.
Dugo mi ga je bilo žao, ali kad me je čovek saterao u ćošak! Od tad se nikad nije javio.
E moj Marinko, to se tako ne radi.
Malograđanski mitovi
Kad znaš da nije istina.
Saslušaš iako nije istina.
Zapitaš se u vezi svog postojanja. Pored toga što nije istina.
Ostaneš zadivljen.... zauvek.
- Znaš Mita?
- Znam.
- Juče vozi nas Mito, vozi mene Pekija, Gogija, Sandru, Slavka i Uglešu na motoru i prikolica zakačena. Narok'o se kao bandit i zaustavlja nas policija.
- Ooo..
- Traže Mitu dozvolu. On nema dozvolu. Traže Mitu ličnu kartu. On nema ličnu kartu. Traže mu da hoda po liniji, a moj brat Mito liniju ne vidi jebo mu pas mater da mu jebo pas mater,e! Kažu oni njemu - Ajde sad 'vamo duni, druže da proverimo. Kad ono NIŠTA. 0. Kao ni kap alkohola! I pustili nas.
- A? Kako?
- Ma nadrogirao se pa izašlo iz organizma.
- A da,da,da.
- Slušaj ti mene kako može pušenje da ti spasi život. E ovako, navatali mi brata iz Berana, a on pošten, dobar, miran i tih, ma sjajan bre, samo hoda ulicom, ne mari ti on za druge. E navatali ti oni njega i neće bre da ga tuku nego ga izlepiše flasterima za protiv pušenja. Ono nikotinsko. Hvala bogu moj brat je strastveni pušač došao on u bolnicu kad ono strpljen-spašen ništa mu nije. Sve cigare sveta ga spasile jer je toliko nikotina imao u krvi. Šta ti je život, a?
- To je scena iz filma.
- Nije.
Priča malog debelog
Ne znam zašto, al' od malena me srce zapeče kad vidim nekog malog koji se sam gega u daljini, jede burek, a možda čak i dva (stereotip, sram te bilo) i gleda dole. A PODBRADAK SE OCRTAVA, EJ. Podbradak pojeo vrat kao lavina jedna. Vidiš jedan, drugi, treći....sedmi, osmi sloj pa prestaneš brojati.
Stegne me u grudima - ona kugla vatre, suza u oku, pa mentalitet spasonosnog kvazimoda proradi. Ja ću to sad da sredim, baš ja.
Imam onu naviku da uvek priđem, ja psiholog autsajder, u potrazi za žrtvom da joj ispiram mozak znanjem iz druge godine, psihologije naravno. I mali debeli - moj novi prijatelj može da bude i najbolji. Mali debeli nije druželjubiv, ja zaključujem - diraju ga, tajo ga tuče kaišem kaže JESAM REKO TRI SARME NE PET JESAM REKO JESAM LI AAA. Ništa on meni to ne govori jer me ignoriše ALI JA ZNAM. OSEĆAM. I ja ću da pomognem.
Međutim, mali debeli uvek nastavlja svojim putem bureka i neviđene netrepeljivosti prema meni, a ja serem. Serem i previše što će malog debelog navesti na zlo.
Kažem ja pred ljudima malom debelom: Znaš da je lepota u oku posmatrača? Jedan kilogram više ili manje ništa ne znači i nikad neće. Nikad nemoj razmišljati šta leži na tvojoj površini već u unutrašnjosti tebe! Pored tahikardije, u tvom srcu se nalazi dobrota, iskrenost, sjaj divnog čoveka. Čuvaj to, mali debeli. Čuvaj. I nemoj ti ništa meni da se brineš ja ću da razgovaram sa profesorom fizičkog ionako mislim da se fizičko ne treba ocenjivati, mislim, stvarno.... Pa ne može svako isto da uradi, JEL DA?
Mali debeli nešto promrmlja, podiže glavu i vide ljude oko sebe.
(Da mi je neko ovo rekao, ja bih rekla nemojte da ocrnite malog debelog to su dobri ljudi. )
Zatim, sevaju oči malog debelog i viđa se osmeh koji jedino povezujem sa sitošću. Okrene se mali debeli i izusti: ALO, kravo debela! Mnogo si pametna sa tih 300kg. Bolje što pričaš nešto da pojedeš,a!
E moj mali debeli, a mogli smo se družiti.
I tako, ne verovati malim debelim - prgava bića.
Provodadžijski oglasi
Kad čovek postane toliko ustajao, ali i kreativan. Maštovit, ali i ukiseljen. Tada kaže on sebi: Dosta je bilo, na mom penisu, vagine dugo nije bilo. Zatim izda oglas, sa precizno izraženim željama, opisu sebe, ali i žene/muškarca/nečeg između što mu treba i sačeka sudbinu, to jest telefonski poziv.
Takođe, oglas mora da sadrži minimalan broj pohvala koje uglavnom nemaju veze sa predmetom koji hvali (hoću da kažem da laže). Potrebna je inspiracija, dostojanstvo i dobro poznavanje sebe kako bi čovek bio siguran u ono što izdaje.
Potrebna je ludost, dosada i idiot koji će obratiti pažnju na to što piše.
Ozbiljno-neozbiljan momak u najboljim godinama pokušava da nađe balans između svog bicepsa i surutke koju nosi u džepu. Dosadila mu je samoća i šetnje na kiši s psom. Voli kakao, mnogo. Obrazovan, akademskim znanjem Megatrenda. Biserno sjajni zubi i taman ten idealno se slažu uz njegove kestenjaste oči. Pogled prodoran zalazi u dušu. U potrazi za mladom damom crne kose i zelenih očiju (nije na odmet ako žele i dve, ako je jedna plavuša) i druženje sa bičem, tosterom i po potrebi psom Gugijem. Pruža nežan dodir, milovanje po kosi, kvalitetan razgovor i mogućnost šetanja psa. Javite se na broj 069/764-334**
Vidimo se, dame.xoxo
ne...pogrešan broj
Barem jednom u danu. Da li je to do pamtljivog broja ili neka urođena nesreća...
Koliko god puta se javila i rekla: Ne to nije taj i taj što radi to i to, i kulturno završila, uvek će se naći jedan pametan deda ili još bolje baba koji će smisliti način da oduže bolan razgovor i zadrže me na ivici histerije. Na kraju, izvučem deblji kraj jer moj broj nije taj broj koji im treba i kako me samo nije sramota sto koristim tuđ telefon i kradem brojeve korisnih ljudi jer šta ja korisno radim u životu. I ne znam koji je novi broj tog i tog. Stvarno sramota. Pu.
zvrrrrrrrr 8:57 ujutru
- Halo
- HaloOo
- ....da?
- Jel to Neven?
- Ne, nije...pogrešan broj.
- A jel tu Neven?
- Nema Nevena pogresan broj.
- Kako?
- Lepo.
- Ajooooo
- Do viđ..
- A koji je broj od Nevena,sine? Znaš Nevena, namešta sudopere. Evo meni se zaglavilo 'vamo nešto, pa ne znam kako ću.
- Pa ja stvarno ne znam...
-...a taj Neven dobar momak nekad nije menjao broj. A ko si ti?
- Ja?
- Ma idi bre!
tu tu tu tu tu
Posvećeno nesretnom Nevenu i dedi koji me je probudio.
...ali to sad nije ni bitno.
Poziv na sažaljenje ili izvlačenje iz situacije. Prepričavanje svoje tragične sudbine kao razlog trenutnih grešaka, nedela ali i beg iz šklj situacija. Takođe, pošteno objašnjenje nemogućnosti normalnog ponašanja.
Pre deset godina otac me je mlatio kaišem po licu i govorio mi da smrdim na svinju. Tada u selu nismo imali vode i svi su zaudarali, samo što to njega nije zanimalo....ali to sad nije ni bitno, doživeću orgazam s tobom...jednom.
Misli pozitivno
Najsmornija sorta ljudi. Zen-hinduizam sa primesama budizma. Paćenici kojima je najveći izazov bio ceđenje kamilice iz lonca u šolju. Verovatno nije dovoljno bombardovanje društvenih mreža dnevnim, ali ujedno inspirativnim 'Bori se za sebe' porukicama nego je to i odgovor na prosutu kahfu po stolu. Naravno,bez gatanja.
Misli pozitivno, hrani sebe, isceli svoje telo žalfijom, omiriši zvezde, dotakni nebo, zapleši sa horizontom i daj u guzu. :)
Masne loknice
Studiram akademiju, ali me boli kurac.
Nemam knjige, ni patike samo masne loknice za mnom vijore.
Znaju me ljudi, i za to me boli kurac.
Moja frizura je zapuštena, ja sam glumac, a mast. Mast je gratis.
Mnogo mi se sviđaju moje masne loknice. Iz nosa izvučem prst da ih što bolje uvijem. Kasnije sednem na njega jer me baš boli kurac. Devojke me ljube u kosicu, mama nikad nije, a tatko je samo kaišem dodirivao.
Takođe, masne loknice jebu brzo, kratko i ubitačno. Kao i ja.
A onda me boli kurac.
A: Jao nećeš verovati!!!!! Poslao mi je poruku MARKO. Sa akademije!!!
B: Marko masne loknice?
A: Marko nema masne loknice, prestani.
B: Šta nema masne loknice, kupio mi pivo prošli vikend sve prokapalo u penu kako se naginjao! Beži!
