Taj neki vid govnarskog izvlačenja. Znaš i ti da je sranje al ajde da pokušam, bolje nego da ćutim. E pa bolje da ćutiš.

Preformulisana izreka *Čovjek je čovjeku vuk* koja je prilično primjenjiva u Crnoj Gori. Samo malo poznanstvo i veza između dvije osobe je potrebna da počnu da se oslovljavaju sa **kume**. Iako je najčešće riječ o plitkim prijateljstvima to ne zaustavlja naše ljude da u svakom obraćanju pomenu kumstvo. Vremenom su se, od riječi kum, razvile i: kumašin, kumara, kumadra,...

Kažu stariji ljudi: *Svi smo mi djeca dok su nam roditelji živi.* Isti ti roditelji se nikada nisu pomirili sa činjenicom da su njihova djeca odrasli, samostalni ljudi. Udatoj kćerki će reći da ne pije kafu jer će joj izrasti rep a sinu od 40 godina će nuditi 20 eura da kupi nove farmerke jer ne razumije zašto su njegove pocijepane na koljenima.
Najgore od svega je što vjeruju da su im potomci nesposobni da se rukuju sa poznanicima na ulici. Svakom se bar jednom desilo da rece mu je majka ili otac u prisustvu treće osobe rekla: Pitaj se! Jer da ta naredba nije izrečena vi biste kao bivol stajali pored.

Uvijek gladni, vječito nenajedeni. Stipse. Kući bez razloga na svemu štede ali će u gostima rado nabiti guzicu.

Primjenjivo i na bulimičare.

Svaka majka je ista i na isti načim reaguje na nemar svoje djece, posebno kad se izležavaju u sred nereda koji su sama napravila. Pomenuti izraz je najčešće upućen ženskoj djeci koja se posle ručka, ne pospremivši sto, zavale da odmore od jela.

Vrlo često se stariji žale na ove propale mlađe generacije. Ne poštujemo nikog, lijeni smo, ne razmišljamo o budućnosti, ne umijemo njivu zasaditi ni kravu pomusti ili svinju zaklati i što je najgore ne umijemo se ni pozdraviti. Nedostatkom pristojnog pozdrava su uglavom šokirani svi roditelji kad se vrate iz posjete nekim prijateljima ili rođacima čije dijete uvijek opišu kao "dembela" i kao tele koje bez mozga ulazi u prostoriju i ne registruje goste. Pa bar MU da kaže, da se bar tako oglasi.

U Crnoj Gori to kažemo za ono sto je izgublo svaki značaj za nas. Nemamo više ni snage i potrebe da se bakćemo sa tim, odustajemo. Pet para je malo, pa opet vrijednije od nečega što nam je ranije značilo mnogo više, bila to osoba ili nešto drugo.
Više ni pet para ne bih dala za tebe. U potpunosti me degradiraš, ponizavaš, umanjuješ me a već sam mali čovjek. Iz mene izvaličis najgore. Prijateljstvo cijenim iznad svega ali tebe više ne. Ne bih pet para dala za ove godine. Jesi li oduvijek bila takva? Jesu li to sad neki kompleksi, moji ili tvoji, pa ne mogu da te gledam više? Gledaš me kao inferiornu od tebe, jesam li takva? Što se izgubilo razumijevanje za sve kroz šta prolazim? Je li ikada postojalo? Ne bih ti ni pet para dala za to prijateljstvo... Ali bih za razlog. Ko se promijenio? Nemam više snage za to. Nije mi stalo. Treba mi oslonac, a ti si se odavno slomila.
Šteta.

Mjesto gdje je krenula svaka nervozna osoba koju pitas đe će. Postoji i produžena verzija:"U prkno više guzice". Može se javiti i kao obični komentar tj. kao znak negodovanja.

Česta čestitka. Kuku. I što? Što baš sin? Kapiram ja da muško dijete nastavlja lozu i produžava prezime ali danas nekom poželjeti nešto ovako je čisto malograđanstvo. Nisam feministkinja i činjenica je da nam je zemlja toliko zatrovana prije 16 godina da je sreća ako i bude djeteta ali neee mora to sin da bude ili ništa. Treba li mene sjutra od djevojčice da grize savjest? I najgore je to što su i žene počele da se žale na "pišulje" (?!) jer im je muški porod finiji.

Znači da ste izabrali sebe i ostali sami. Godinama ste bili previše probirljivi, svakom ste nalazili mane i niste svili svoje gnijezdo, a željeli ste ga.

Trapez je poseban tip muškarca. Zamislite jednostranicni trapez i okrenite ga i dobili ste građu napucanog momka koji se, uz pretjeranu upotrebu hemije, proširo. Najsmješnije u toj pojavi su ruke koje ne mogu da spušte normalno uz tijelo od neprirodnih mišića pa stoga izgledaju kratke. Trapez je blizak rodjak Balvana i slične su pojave u gradu. Zavode zanosnim isteroviranim rukama i plećima a fensi košulja se gotovo neizostavno razdvaja između dugmadi.

Prilično učestala pojava kada se radi o dugogodišnjem prijateljstvu. Toliko vremena provodite zajedno da se razumijete i bez izgovaranja cijele rečenice. Ukoliko treća osoba prisustvuje vašem razgovoru, nema šanse da će provaliti o čemu se radi.

Eufimizam za: dijete mi je u zatvoru. Sve češće čujam da se roditelji lijepo prave ludi iako je javna tajna da im je čedo iza rešetaka i bezeze ti prodaje drugu priču. Krenulo ga u životu, otišao čovjek za Ameriku, odlično! A on nesretnik izdržava neku kaznu ko zna zbog čega.

Neumjerenost! Nenaviknuti na bilo koje ograničenje, problem nam je da izguramo jedan dan bez hrane koju inače jedemo. I onda stojimo u kuhinji, samoposluzi i čitamo sastav proizvoda: Je li ovo posno?

Alternativni naziv za tabletu iako je u čvrstom stanju.

Znači probirljiv kada je hrana u pitanju. Posebno mu se ne dopadaju domaća, kuvana jela na kojima majke insistiraju.

Svuda stiže. Uspjeva da posjeti različite lokale, prošeta različitim mjestima i svojim prisustvom podsjeti na svoj talenat da toliko toga postiže. Izraz nastao iz navike naših ljudi da prave složenice ponekad i nelogicnim spajanjem riječi. Posvuduša ima negativno značenje, nije vam milo da je vidite. Još je ružnije kad se izraz koji upućuje na ženski rod, primijeni na nekog muškarca.

Izraz "trista duše" znači "dosta ljudi, gužva". Iz nekog razloga nije dušA, što bi bio logičan oblik za množinu.

Ružna navika našeg naroda je i ta da ne umije da cijeni ono za šta se neko dugo i mukotrpno borio. I tako sjedimo zavaljeni u udobnim foteljama, pokriveni neskromnošću i komentarišemo srebrnu medalju kao da ima zlatni sjaj. Ne, nema ga. I kome je zapravo stalo do tog priznanja, ponosiće se tim srebrom.
Koliko ste svi vi uspjeli na brdovitom Balkanu uz svu glad i siromaštvo?

Lijeo je. Sve ti je super. Nije dobto ali valjs i prija. Treba piti. Posebno oad ti u zivotu nij3 bas najbolje. Ali erto. Volim vas sve.