Djavolje duhovita dosetka.
Goran I.
Naivna lakomislenost koja uvaljuje u nevolje.
Primer nije neophodan. Ako neko misli drugačije, neka kupi novine.
Nevolja koju ni najmanje nisi očekivao.
U planovima sigurica sto posto, u ostvarenju debakl.
-Brate, ne mogu da verujem! Sve se namestilo k'o kec na desetku: Gajba prazna, ona i ja krenuli da se svlačimo. Onako divljački, eksplozija strasti.
-I ?
-Zemljotres!
-Možeš to malo erotičnije da opišeš? Ana je stvarno riba i po, valjda je bilo predigre, orgazma... pa sve da ste divljački vodili ljubav. Zvuči kao katastrofa: eksplozija, zemljotres...
-Ma stvarno zemljotres, pravi zemljotres, zgrada počela da se ljulja i gore i dole i levo i desno, gajba mi na dvanaestom spratu. Nisam znao, Ana ima neku fobiju od zatvorenog prostora, kako se to zove, pa kad je drmnuo zemljotres načisto pobledela izgubila se. Počela da vrišti kako mora napolje, umreće ako odmah ne izadje, nije čekala ni lift, otrčala je od dvanaestog do prizemlja.
-Pa dobro, drugi put je vodi u prirodu.
-Nema drugog puta. Čim me vidi beži od mene. Zvao sam je, kaže da je podsećam na tu strašnu situaciju, sada ima fobiju i od mene.
Život na rubu egzistencije.
Stalno balansiranje između minimalne zarade i socijalne pomoći.
Dvadeset pet godina mature.
-Gde si Srele, kućo stara!? Čujem da drmaš u Poreskoj upravi! Načelnik... nije mala stvar. Onaj moj upisao ekonomski, a ti gledaj da pustiš korenje na tom mestu, pa ti se javim da ga gurnemo kod tebe. Državna platica, a pos'o laganica.
-Nije problem Fićo, ali ti bi mogao kao prekršajni sudija već sutra da mi nešto završiš. Onaj moj... živahan, ima neku prijavu za narušavanje reda i mira.
-A, eno i Bokija, kakav je to kapacitet bio! Vukovac u osnovnoj, đak generacije u srednjoj, na faksu prosek 9,89 mora da je daleko dogurao!
-Pa i nije. Doktorirao ali još uvek je asistent na Filozofskom. Nema nikog da ga pogura do katedre. Vozi jugo 45, još je podstanar, seljaka se k'o beduin, žena ne radi, jedva sastavlja kraj sa krajem. Jad i beda.
-Ko bi rekao!? Takav kapacitet...
Podrugljivo teranje dosadnog nametljivca od sebe, nešto poput: Ajde sad, zatvori vrata sa spoljne strane.
-Aaaa, dovukao si se konačno! Taman za Dnevnik! I sad ćeš da zevaš u TV, ručao si sa onima tvojima u kafani, a ja što sam spremala ručak nikome ništa! I sto puta sam ti rekla da pogledaš onu veš-mašinu, perem na ruke ko moja baba pre sto godina! I opet si zaboravio da svratiš i platiš račune, e vala neka je jednom iseku i struju i vodu! I da znaš da...
-Ženo, zajaši noge i odjaši u kuhinju, skuvaj mi kafu. Može i ratluk i 'ladna voda...
Otpisati idiota. Poslati ga još dalje od pizde materine, u zabiti kvantne fizike.
-Čuj stari, kvarkovao sam ja to govno odavno. Sad je ništica i nemoj mi ga pominjati. Za mene postoji samo teorijski.
-Šta si ti neki mistik? Bilo je dovoljno da ga pošalješ u pizdu materinu.
-Nikako. Tamo bi se baš baškario.
Iskreno ali jalovo pravdanje kada si uprskao stvar.
-Šta da ti kažem brate... lobirao sam kod nje, sve sam joj potanko ispričao za tebe, ne vredi. Jednostavno nisi njen tip.
-I ono da sam šarmantan, duhovit!?
-Jeste i to. I da si menadžer u "Delti" da voziš "Audi" da si džentlmen, ozbiljan, odan k'o pas... ali ne vredi brate, kučka je to.
-Kako kučka, zar baš ništa ne vidi u meni? Makar da popijemo piće, da nas upoznaš?
-Šta da ti kažem brate? Popili smo piće-dva, ja sam se baš trudio da te predstavim u pravom svetlu. Nekako smo završili kod nje u stanu, ne znam ni ja kako. Onda smo završili u krevetu, onda... Ma kažem ti u zvezde sam te kovao, ali uprskao sam stvar. Veruj mi brate, hteo sam najbolje za tebe. Ali eto... ne znam kako ali veruj mi da sam iskreno hteo da ti je namestim.
- Dobro, dobro, verujem ti, samo si malo preterao koliko si se trudio.
Praktični poznavalac ljudske duše, mangup kome ne treba diploma psihologa da pročita čoveka.
A svadba k'o svadba šta da se priča. Zadrigli pripiti kum, ohrabren privilegijom te titule, ne pušta muziku: Jedna pesma, druga treća... peta... sedma. Platio prvu, platio drugu a onda počeo da zabušava. Naručuje al' se ne seća novčanika. Muzikanti obleću oko njega, pevaljka samo što ga ne uguši sisama, a on kum, širi ruke, pesma ga pogodila, žmuri i zavija: "Pusto, pusto mi je sve, nema, nema..." Ili šeretskom pantomimom dočarava: "Šoferska je tuga pregolema..."
Dok se kolege muzičari i Caca pevaljka trude oko njega, Sveta 'armonikaš otaljava posao razvlačeći 'ladno svoju dugmetaru i švrlja očima po sali.
Završi se i taj kumov šou, nešto se umorio a malo više počela kuma, njegova žena da mu preti kako će demonstrativno da napusti svadbu. Nečuveno je ponižava. Dok je zevao u pevaljkine sise ona je to nekako i trpela, al' kad je počeo da pipka i da štipka, to je prevršilo svaku meru. Zato ga kuma nagazi, pokretom ruke zaustavi muziku, objavi da se zahvaljuje i da je red da se i drugi gosti provesele. Dotle umrtvljena sala živnu. Gosti digoše glave iz tanjira. Neki digoše ruku da dozovu muziku.
Muzičari i pevaljka okupiše se oko Svete 'armonikaša, nešto se dogovaraju, kao da će da objave pauzu.
Radilo se samo o kratkom radnom dogovoru. Sveta 'armonikaš nije šef orkestra ali je psiholog u pizdu materinu! Ne treba mu diploma, kad te on pogleda, skrozira te:
"Ovako Caco, golubice moja, prvo kod onog kariranog, treći sto levo od kuma, kreni sa "Selo moje lepše od Pariza..." gastarbajter je, došao samo na tri dana zbog svadbe, otkačiće, što je doneo potrošiće, deri. Čim završiš pos'o ignorišite ove oko gastarbajtera, to su neki akademci, kisele se na narodnjake, pravo na onog sedmi sto levo od kuma. Dok ste pevali "Šofersku tugu" jednu flašu i dve čaše je polomio. Taj je šoferčina izvozite ga do poslednje pare, a onda se vratite, ovamo, četvrti sto desno od kuma, onaj što liči na hroničnog alkoholičara, onaj uvenuli. Krenite ga sa "Pusto, pusto mi je sve, nema, nema moje Jelene..." Kod njega nisam siguran baš oko love, al' taj će i zadnju paru dati, mnogo je nekako uvenuo, paćenik".
Dogovor je završen, krenu žetva, Caca daje poslednje atome snage, njene grudi se pune petoiljadarkama i pedesetoevrovkama, zaluta i po neka od sto evra.
Samo kum, nezadovoljan prilazi Sveti 'armonikašu i pridikuje mu: "Ti si bre dunster za 'armoniku. A pored toga em fušariš em zabušavaš, kad sam ja naručivao pesme svirao si ko od bede."
Sveta 'armonikaš odmaknu se malo od mikrofona, da njegov odgovor ne ode u etar, nagne se kumu na uvo i reče mu: "Kume jedi govna, funkcija ti je golema al' ti novčanik t'nak."
Taktika smirivanja sagovornika od čije milosti zavisiš, pre i posle saopštavanja loše vesti.
-Završio posao?
-Sve gazda kako si tražio: Zavarao sam ga pričom o zakopanom plenu van grada, odvezli smo se tamo do mosta, pokazao mu na pun mesec kako je lep i dok je zevao gore koknuo sam ga u srce i overio u glavu. Prebacio sam ga preko ograde u reku i to je to. Bacio sam i pištolj u reku.
-A tegovi na noge? To si zaboravio da mu vežeš? Isplivaće i napuniće novine već sutra!
-Znao sam da sam nešto zaboravio, samo ne znam šta! Kako si ti gazda pametan čovek! Nisi bio tamo a kao da si bio. Na sve misliš gazda, svaka ti čast, pa zato si i gazda. Ne brini: Isplivaće deset kilometara nizvodno zbog brzaka, ali pištolj neće isplivati. Neće ga nikad naći. A mi smo bili deseti kome se zamerio. Opušteno gazda, zar nije to humano? Omogućujemo porodici da ga sahrani umesto da ga pojedu ribe.
Dokument koji te čini ništavnim u odnosu na retardiranog ili iskompleksiranog imaoca tog dokumenta.
-Imate pravo da ništa ne izjavite, svaka vaša izjava može biti upotrebljena protiv vas, imate pravo na branioca, o privođenju će biti obaveštena vaša porodica...
-Ljudi, pa ništa nisam radio, stojim ovde i čekam devojku!
-Sve ćeš to u stanici da objasniš. To što ti nisi ništa radio ne znači da mi ne treba da radimo svoj posao. A propevaćeš i o toj devojci: i zašto je čekaš i šta ste planirali i od kada ste u vezi.
-Možete li bar da mi pokažete službene legitimacije?
-Praviš se pametan a? Evo ti službena legitimacija. Zadovoljan? Mene si naš'o da legitimišeš!? Nisi smislio bolji napad na službeno lice! Ne valja ti posao bratac, na veliko će ovo da izađe.
Izgovor za veliku izgovorenu ili učinjenu glupost.
Žena zbog jake glavobolje izlazi ranije sa posla i dolazi kući.
Zatiče u spavaćoj sobi muža u postelji sa komšinicom sa trećeg sprata:
-!?
-Ma daj bre ženo, mala šala! Hteli smo da vidimo kako ćeš reagovati.
-Kako ste znali da ću ranije doći sa posla?
-!?
Kultna rečenica iz kultnog filma "Maratonci trče počasni krug". Preuzeta u svakodnevnom životu kao narodna poslovica za svaku situaciju koja se poboljšava, bez obzira što nema veze sa kinematografijom.
-Ženo svlači se! Ponovo radi bioskop!