Hors, pajdo. Heroin.
- Sine, di nam je vepar? Vrata na oboru zatvorena, a njega nigdi nema.
- Otiš'o za piku, kevo.. jebiga. Noćas sam ga odvezao.. ma biće.
Hors, pajdo. Heroin.
- Sine, di nam je vepar? Vrata na oboru zatvorena, a njega nigdi nema.
- Otiš'o za piku, kevo.. jebiga. Noćas sam ga odvezao.. ma biće.
Moderan momak za Instagram, tera kosu na stranu i ne zna ništa k'o ovan.
Dobar dečkić, al' od njega slaba vajda.
- Divi Gavajo što fura gološijana, kako je šmešan!
- E, e, alo, gološijan, ti, ti dečko! Nemoj po košavi!
Onaj Koji Glođe Drvo, po starom indijanskom predanju. Prokleo ga Manitu da večito ostane pacov i smetalo.
- Ma ona te baš mrzi, veruj mi, uuuu, video sam ja..
- Dabar, nećeš je jebati. Sutra idemo na kafu, inače. Idi obaraj sekvoje tim reprezentativnim kečevima.
Legendarni italijanski fudbaler iz devedesetih i početka dvehiljaditih, u vreme kada su kalčo, Aprilije i kvalitetan pop vladali Evropom. Rođen u Milanu kao čistokrvni apeninski pastuv od ćala Roka Sifredija i keve anonimne mađarske kurve, u osnovnoj je dobio nadimak "Bastardo", koji će ga pratiti tokom čitave njegove fudbalske karijere.
Juniorsku je peglao u Palermu, klubu poznatom po tradiciji izbacivanja sjajnih igrača, gde ga je posle tri odlične sezone, na derbiju sa Katanjom primetio skaut slavne Sampdorije, u koju prelazi u sezoni '91-'92ga, sa nepunih 18 godina, gde je odmah počeo da pruža odlične partije i dokazuje kol'ko je rasan. Debitovao je u Kupu Šampiona iste godine, i to u ključnim utakmicama protiv beogradske Crvene Zvezde, u kojima se na obe upisao u listu strelaca i kao asistent gola Vijalija. Te godine je zajedno sa Sampdorijom izduvao za trofej LŠ, ali ga to nije demotivisalo da prestane da šamara nozdrve prvoklasnom robom u društvu legendarnih Đanluke Paljuke i Roberta Manćinija i nastavi da igra kalčo.
Međutim, usled sve lošijih rezultata Sampdorije na fudbalskoj sceni, opada priliv lira u klupsku kasu, a samim tim i kokaniđe na sinuse, pa '95te prelazi u crno-belu instituciju iz Torina zvanu Juventus, sa kojim se naredne godine kruniše titulom evropskog prvaka.
U njemu ostaje narednih deset godina, sve do afere "Kalčopoli", kada je Juve zbog štelovanja tekmi išutiran u Seriju B, što ponovo finansijski pogađa Ćomanottija i usled nadolazećih rata za Ferari i vilu u San Remu, odlučuje da prihvati ponudu fudbalskog giganta iz rodnog grada, AC Milana. Kada je navukao rossoneri dres, obećao je navijačima da će u njemu i završiti fudbalsku karijeru. Ćomanottija tipično žabarski, userava i te godine, da odmah po dolasku u novi klub, popuni vitrinu u dnevnoj sobi još jednom krunom evropskog prvaka.
Orilo se tih godina na San Siru, "Viva Bastardo!", Ćomanotti je rešetao protivničke mreže, blistao u igri i sa tim dojajnim utiskom i aurom fudbalskog mađioničara, stavlja do znanja Marčelu Lipiju da je dovoljno sazreo kao igrač i kao ličnost za dres Azura, te i biva pozvan od strane dotične legende, ni ne sluteći da će sa njima uspeti da osvoji san svakog fudbalera i postati prvak sveta u fudbalu.
Nakon što se nakitio zlatom više nego Kristijan u "Divimo se u čitulji", odlučuje da se konačno penzioniše i na prijateljskoj utakmici sa beogradskim Partizanom na domaćem stadionu, oprašta se od fudbala uz gol iz poklon penala, skrivljenog specijalno za tu priliku i uz koreografiju celog stadiona koji je rasprostro transparent "ARIVEDERČI BASTARDO", sa suzom na obrazu, izjavljuje u mikrofon "Ti amo, ragazzi" i odlazi u svlačionicu.
Poslednji put.
- Druže izvini, da te ne zanima možda ova perjana jakna, divi taj štep, materijal, ma mi'sim..
- E Ćomanotti, ajde mani me, tu tvoju jaknu bih komotno mogao da smotam u džoint i otkinem se kao nikad, obzirom koliko si horsa i koječega izlučio u nju kroz znoj. Jebote, ladno raste hepatitis na njoj. Odlepršaj, da ne prođaš k'o onaj Palmin..
Mlad, zgodan, neophodan. Harizmatičan. Duhovit. Sa lakoćom osvaja svačije simpatije. Njegovo prisustvo ti uliva spokoj i mir. Njegove energične inicijative pokreću i tebe da pružiš makar jedan korak više napred.
Prošao je sve. Redno. Poznaje svaki ćošak svih ulica u bilo kom gradu. Mangupirao se kao klinac, uozbiljio kad je odrastao, ne bežeći od obaveza koje su sa godinama došle, iako protivno njegovoj volji. Ali u srcu još uvek nosi tu iskru, kojom može da sve, ovog momenta, izgori do pepela i započne novi život. Da okrene novu stranicu, da zaigra za neki drugi klub u nekoj novoj sezoni.
Kapiten je dete radničke klase. Otac ga je učio da se samo rad i zalaganje za cilj, isplaćuju. Komšije su mu ostavljale ključ od kuće kada odu na letovanje. Da je obiđe, proveri, čuva od lopova. Iako je možda i sam to ponekad morao da bude, ali je mudro i selektivno birajući žrtve, koje bi morale da obavezno budu izvan domaćeg terena, uspevao da održi imidž poštenog čoveka.
Kapiten je drugar. Nije zamerio ortacima kada bi mu sjebali motor ili auto. Odšlepao bi ga kući, pa popravljao sam, iz svog džepa. Pozovi ga kada ti treba neko da šaluje temelj ili zavari auspuh. Znaće i jedno i drugo. Daće ti poslednju cigaretu iz pakle. Podeliće jedno pivo sa tobom. Svaki problem ili posao, voli da sam završi, ne maltretirajući ljude oko sebe, osim u krajnjoj nuždi kada proceni da sam neće uspeti. A njegova je procena uvek ispravna. Kapitenska.
Kapiten zna fore. Barata njima u širokom dijapazonu, pa može da se infiltrira neprimećen i u ekipu ispred dragstora, i među podle hijene koje se veselo cerekaju svima, ushićene iluzijom da predstavljaju limit u igri. Kapiten lako prozre šta si to uvio u celofan i da li ti je osmeh iskren i srdačan, ili je ipak to samo lažni, isfolirani kez koji ima za cilj da ti ulije dovoljno poverenja kako bi takvom okrenuo leđa oslobodivši mu pristup za izvođenje bugarskog manevra. On zna ko ga ogovara i šta mu misli, ali njegovo kapitensko samopouzdanje mu ne dozvoljava da se obazire na to.
Kapitenu smeš da poveriš devojku ili ženu i bezbrižno zapališ na gastarbajt, i možeš ostati siguran da je neće ni pipnuti, ma koliko ga lukava kurvetina provocirala, izazivajući njegov muški ponos. Njega tuđe ne zanima.
Nesebično će ti asistirati da se i ti upišeš u listu strelaca. Raspitati se najopuštenije kod sopstvene bičarke za neku njenu drugaricu koja te zanima. Čašćava i ne pita kad je tvoj red.
Kapiten nema vremena da tuguje. Kada ga neko ostavi, on se odmah resetuje nazad na fabrička podešavanja i razmišlja o sledećoj utakmici. Ne gubeći veru u ljubav.
Kapiten je vernik. Voli tradicionalnost, jer tradicija predstavlja kontinuitet kvaliteta i sigurnost, trajnost i vernost istom cilju. A to je trijumf dobra nad zlim, nad nečovečanskim. Slaveći slavu, on ujedno proslavlja i prave, večite vrednosti, utkane u to sveto nasledstvo koje traje vekovima, dakle jače je od svega, pobeđuje i prkosi. A to je ono za šta kapiten živi. U crkvi se nikada ne seti da upali sveću i za sebe, pred ikonom se pomoli za druge.
Kapiten ti se neće podsmevati kada te porazi, iako mu to trenutna situacija i položaj, omogućavaju. Neće likovati nad tvojim neznanjem ili nesposobnošću. Nad tvojim gubitkom. Pobeda je sasvim dovoljna nagrada. Sportski će ti pružiti ruku da ustaneš. Fer plej.
Kapiten ima iskustvo. Zato i jeste- kapiten.
Mauro Ikardi.
Nož u leđa.
- Zar i ti, brate Brute?
- A jebiga.. lova je u pitanju
Lagana vožnjica koju neiskusnom, novopridošlom forumašu prirede prekaljene troldžije koje tuda obitavaju godinama pekući troldžijski zanat od kojeg istina nema leba, ali ima izvesnog egomanskog zadovoljstva u kome se za orgazam i krajnji cilj smatra banovanje naprženog papka. Ukoliko se to desi, euforični troleri se okupe na četu ili gde već pa slave dok ne pukne zora uz vino, Jašara i komp. Jer devojku nemaju.
Navukao si ložanu na bananu- bravo dečko, uspeo si u životu.
- Vozi vozi me ko na trolerkosteru..
Dukatlija čiji je pederluk tolerantan ljudima. Imaju harizmu kojom te kupe, a onda te pitaju da ih žuljaš u dupe. Ali mu se prašta jer je šaramantan. Gotivan je do mere da ga smatraš regularnim ortakom.
- Mere li u šupak?
- Reme, reme.
- Što pričaš šatrovački?
- Jer ne znam ujdovački.
Lud na kub pa na kvadrat pa sve to na deseti puta šest. Šeta go u gaćama niz ulicu, sa šerpom na glavi, udara u nju supenom kašikom i dere se KERUŠO VRATI MI OGRLICU.
- Kako je umro Bruce Li?
- Pa naš kako bgate. On se.. Stavio u struju..
- A inače?
- A inače je ljubazan bio.
Kaže se za vr' cicu koja te obori s' nogu svojom pojavom. U usta bi je ljubio. Izraz nastao po novosadskoj urbanoj legendi, izvesnom Čuletu sa Grbavice koji je osamdesetih kao član zloglasnog odseka "37" Uprave državne bezbednosti diljem Evrope likvidirao političke neprijatelje SFRJ rešetajući svoje žrtve crnim koferom u kome je bio ugrađen mitraljez pogačar.
- Totalno si moderna mačko majke mi!!!
Ovako smo svi čitali naslov crtanog Popaj kada smo bili mali. Barem mi koji smo znali po malo i od latinice i od ćirilice, pa su nam se oba pisma brkala u šašavim dečijim glavama. Oni sa manje naobrazbe i smisla za humor, te oni koji nisu još tada umeli da ostave svoj lični pečat, su čitali Roreče, ali niko, smem potpisati, niko nije čitao POPAJ. Bar ne oni koji su rasli u periodu '95-'98..
- Bako, hoćeš li molim te da mi ispržiš jednu Šomi kajganu, da mi bude ful užitak dok gledam Popečea, počinje za deset min ok?
- Stiže odmah, zlato babino. Hoćeš li još nešto, Stopi možda, ima u frižideru?
- Neću hvala ti. U stvari, uključi samo bojler ako ti nije teško, moram da se isturišam pa na spavanjac, treba sutra ustati ranije, da gledam Badija- psa košarkaša na Pinku po dvadesetšesti put. Ovog meseca.
- Hoću, pile bakino.
- Hmm.. Nešto si mi iznimno raspoložena, bako? Da se nije dedi dig'o?
- Hahaha, davno sam ja njegovom digla spomenik.. Ma kako i ne bih, kad danas ceo dan nije bilo Tadića na tv-u da sere o investicijama..
Rastati se sa voljenom osobom. Na kratko ili na večnost čitavu.
- Zašto si tako izbedačen, gari?
- Rastao sam se sa dušom..
- Opet si preterao sa kamparijem?
- Ma ne, raskinuo sam sa Jelenom.
- Aaaa..Ha! Haha! Kapiram. Dobar štos!