Ovaj izraz je karakterističan za starije generacije koje pričaju o svojim pokojnim prijteljima, drugovima, rođacima, supružnicima...
"E bogami je Vukadin, Ne bilo mu teško, bio vičan cijapanju drva...po pet metara na dan je mogao iz šale iscijepat. Ali bo'me je isto tako i rakiju, da rečem, cijepao."
Kada glavni lik nekog, najčešće akcionog, filma se nekim slučajem nađe u zatvori, njegov cimer je najčešće najzajebaniji lik u zatvoru. Najzajebaniji lik je ili rus ili crnac i ima lice iskrižano ožiljcima.
Džon, njujorški policajac, koji je krivo optužen i osuđen za ubistvo svoje supruge završava u jednom od najvećih zatvora u tom gradu.
Stražar Mekejn(inače Džonov dobar prijatelj): "Džone, žao mi je što moram da te smjestim u ovu ćeliju..."
Džon:" U čemu je problem?"
Stražar Mekejn: "Tvoj cimer je Aleksandr Marčijanov, najzajebaniji lik u ovom zatvoru...njega tri prethodna cimera su sada pod zemljom..."
Kada se nakon izlaska vraćaš kući pješke, u 3 ujutru, i čekaš zeleno na semaforu.
Neuspjeli pokušaj starije osobe da izgovori Micubiši.
Izraz koji je jači od superlativa pridjeva ukusan. Izraz se koristi odavno ali je bio zapostavljen u posljednjih nekoliko godina. On govori o tome da je neko jelo toliko ukusno da bi ga i mrtva usta jela. Često se smatra uvrjedljivim, a još češće urnebesno smiješnim.
Otac dolazi sa posla oko 5 popodne i nalazi svog sina na fotelji i kako gleda TV.
Otac: "Ima li šta da se jede?"
Sin: "Ima, pasulj..."
Otac: "Je li čemu?"
Sin: "Mrtva usta bi ga jela...."