
Osobe sa tvojim razmišljanjem uvijek će imati izbor, dok će većina ostalih vidjeti samo jednu opciju (i to, naravno, onu koju očaj servira kao fatamorganu savjesti). U najgoroj poziciji su upravo generacije kojoj i ti pripadaš, jer ne mogu da shvate "zašto je to tako", niti da razluče šta je dobro, a šta loše, iz razloga što je iskvareno društvo ujedno i jedino za koje znaju i sa kojim imaju iskustva. Stariji su vremenom razvili fobiju od sopstvenog mišljenja i stava generalno, opet, pod pritiskom drugih ili iz straha da će biti odbačen od društva ili u gorem slučaju - naškoditi samom sebi i staviti veliki znak pitanja na sopstvenu budućnost. E, zato i jesmo na dnu.
A dok narod ne kaže - dosta je!, ti ćuti i jedi taj krompir koji još uvijek imaš mogućnosti da kupiš (ne kaže se uzalud da je krompir sirotinjski hleb).
Bazinga, ne mogu ja to tek tako - volim da plaćam državi PDV čak i za stvari koje nemaju nikakvu vrijednost* (a kamoli "dodatnu"), pa ne znam kako to da regulišem :)
Sad (ne)ozbiljno: hajde da je makar samo kupovina l.k. u pitanju, već je tu i špijuniranje za mizernu nadoknadu - kako ono naš narod kaže "Brat brata bi prodao". Jednom sam i sama bila svjedok, pa po sistemu "Našla sam dlaku ______ i od tad mi se gadi" ne idem na izbore niti me politika zanima. Tih 100 eura mogu slobodno da zadrže, jer ja više volim mirno da spavam, pa makar sjutradan prosila na Millenium-u.-------------
*A lične karte, bar kod nas, i jesu pravi primjer toga.
A da nisi možda išao kod Mice Ubice u poslednje vrijeme? hahaha :) Umalo nju da zaboravim -> http://www.youtube.com/watch?v=9obrt1jD7xk
Eh, upravo zbog tog ping-pong osjećaja sam odlučila da se ne udajem, ne rađam djecu, ne mijenjam državljanstvo, liječim se po privatnim klinikama, umrem na Mont Everestu...
