Dokaz stvarnosti.
pajaxD
Izraz koji bi trebalo dati do znanja sagovorniku da se predmet njegove radoznalosti njega ne tiče. Nekima ipak ni to nije dovoljno jasan znak da prekinu sa "istraživanjem" pa onda koristimo izraze koji direktinije kazuju našu misao (pogledati primer).
A: A šta to Mića i ti sređujete?
B: Ma za jednu devojku nešto...
A: Pa o čemu se radi?
B: A što tebe to toliko zanima?
A: Radoznao/la sam...
B: Radoznalost je jedna mnogo zeznuta stvar...
A: A stvarno o čemu se radi?
B: Ajde odjebi malo! Šta te boli kita?!
Izraz koji se koristi za dosadnu/napadnu/neprijatnu... osobu u neizmernim kolicinama. Jedini način da se od takvih spasemo jeste bežanje. Svi znamo (izbegavamo) bar jednu takvu osobu...
Konstantno podjebavanje u malim dozama.
Period za koji totalni laik od prvog ulaska u teretanu postaje profesionalni bodibilder, trener i nutricionista.
Ovakvi izrazi upućeni od strane starije populacije su uvek zbunjivali srpsku omladinu i ostavljali je da sama zaključi o čemu se tu zapravo radi. I otoč i onomad se odnose na prošlo vreme. Otoč se odnosi na blisko prošlo vreme, tj. malo pre, nedavno, dok se onomad koristi za nešto što je bilo pre nekoliko dana.
Komšija 1: I komšija onomad ja isteram kola i parkiram ispred kapije, odem da zaključam kuću i kad se vratim imam šta da vidim. Čuknuo mi neko čekičetem zadnji branik, poznaje se trag. Garant je onaj Pedin mali, ne smiruje se!
Komšija 2: Ih što mi ne kaza pre, otoč prođe ovde, nema ni po' sata, mog'o sam da ga u'vatim da ga ispitamo.
Ekstreman primer korišćenja ova dva izraza, koji su toliko česti u nekim delovima Srbije, toliko da korisnici izraza dovode ljude oko sebe u opšte bunilo:
Mićko: Ružo?! Jel si platila struju?
Ruža: Jesam, ne znam da l' beše otoč il' onomad...
Mićko: Ružo, nemoj da balaviš k'o Boga te molim!
Jedno od najglupljih pitanja koje ljudi postavljaju kada žele nešto da zatraže, bilo da je to neki predmet, usluga ili nešto treće. Postoji i još gluplje pitanje koje se često nadovezuje na dalji tok razgovora. ( pogledajte primer )
Lik 1: Znaš šta mi treba?
Lik 2: Znam.
Lik 1: Šta?
Lik 2: Odkud znam čoveče! Koji si ti moron!
Izraz koji koristimo kada hoćemo nekome da se podsmevamo ili damo do znanja da nema šanse kod neke devojke.
Pr. 1:
Lik 1: Vidiš onu plavu ribu, onu konobaricu levo?
Lik 2: Aha, šta sa njom?
Lik 1: Malo pre dok si bio do toaleta me pitala za tebe.
Lik 2: Ne kenjaj?! Šta kaže?
Lik 1: Šta se ložiš odmah, vidiš da te palim, samo si ga džabe nasekirao.
Pr. 2:
Lik 1: Evo je opet Maja bomba, gledaj kakve noge ima! Da li da joj priđem, šta kažeš?
Lik 2: Džabe si ga nesekirao, da joj daš 200 evra ni tad te ne bi pogledala.
Onaj kojeg ceo kladioničarski svet psuje zato što su samo zbog njega ispušili tiket. Često se psovkama pridružuju i oni koji se ne kockaju (u primeru Bora) ali rado vole da iskoriste situaciju kada rođak, kolega, prijatelj, dobije na tiketu pa naravno zove na čast.
Bora: Ooo Đuro kockaru, šta se radi? Prošao neki tiket skoro?
Đura: Kurac prošao, jebem ti Barsu kad je od Al Džazira na domaćem terenu izgubila! Za 20 000 bre... Sad bih te u kafanu vodio, da se ubijemo kao niko!
Bora: Šta kažeš? Barsa? Mamu im njihovu ja, ih! (vidno razočaran i iznerviran) Idi bre Đuro u kurac i ti, što si mi rekao...
Udarac kojim nikome ili ničemu ne možemo nauditi. Takav udarac obično zadajemo nekome ili nečemu što nam strahovito ide na živce ali istovremeno ne možemo bez toga. Udarac započinjemo silom koju ni sami ne znamo da imamo, a završavamo ga bukvalno maženjem predmeta koji nas živcira.
Jebem ti modem da ti jebem! Pizda li ti materina! 'oću da te skrcam! (zaleće ruku svom silinom u modem ali je naglo zaustavlja pred samim modemom) E da mi ne trebaš odavno bi kroz prozor leteo.
Muškarac sa nultom emisijom štetnih gasova.
Vrsta putnika koja svim ostalim putnicima nabija pritisak svojim bahatim ponasaljem. Natera nas da razmislimo da li on shvata šta radi ili samo sledi svoj "životinjski instinkt", pa otuda i naziv ovog izraza.
Bus u špicu prepun! Ljudi ne moraju da se drže za šipke zato što su već svi zbijeni jedni uz druge toliko da jedni drugima mogu odkucaje srca da osete. (Brate da “vidiš” kako ćvrstu sisu ima, ovo su bili najboljih 30 minuta u mom životu, daj Bože da sutra opet bude gužva…) Bus staje na jednu od bezbrojnih stajališta do konačne destinacije. Ljudi koji čekaju na stanici razočarano gledaju u hrpu ljudi u busu koja jedva diše. “Pametni” čiča rešava se da se po svaku cenu ugura u bus, uguruje žene i decu koja bukvalno vise na vratima busa. Posle nekog vremena, nekim čudom uspeva da udje, a da se vrata pritom mogu zatvoriti…
………………
Sledeće stajališe:
Isti taj čiča se drčnim glasom obraća vozaču: “Šta koji ku*ac staješ, jel si slep, nema mesta više! Alo! Teraj taj krš!”