Kada tetak (ili sl.) upornim pokretima ruke kvari nasu tek namjestenu frenku prilikom ispracanja poslije dugosatne familijarne posjete; zakrece stav, pokusavajuci bezuspjesno da sakrije pogled u zelji da na momenat bude neprimjecen- laganim prstima vadi sopstveni novcanik, pokusavajuci da lista, a onda zastane, dupoko se zamisli,... i na opste razocarenje, uz uzdah, vrati isti u prvobitni polozaj, pozivajuci na uzvracanje gostoprimstva, zeleci laku noc,...

Konstantno posmatrajuci, promatrajuci kao i proucavajuci tanki sloj providne podloge u narodnu poznatog pod imenom "prasina", na gotovo svim, okom dohvatljivim, povrsinama viseceg- kao i stojeceg, namjestaja, jos uvijek ne dolazim na jasan nacin manifestiranja iste! Ova pojava, inace, ima i mitoloski karakter, s´ obzirom da ista nikada nije uocena u vrijeme odrastajucih perioda moje jedinke pod pokroviteljstvom i podkrovljem jedinke zvanom "mama".