Hitno je, nemamo mnogo vremena, vreme ističe, požuri, trči.
Kizo dođi, skupili se na košu da peglaju Bosketa.
-Evo, dolazim.
Aje, trk!
Hitno je, nemamo mnogo vremena, vreme ističe, požuri, trči.
Kizo dođi, skupili se na košu da peglaju Bosketa.
-Evo, dolazim.
Aje, trk!
Rabota za koju ćeš da pljuneš nimalo neozbiljnu kintu, ne bi li ti lokalni privatnik sa prištinskom diplomom otklonio nataložene slojeve šita od kafe, krdže i ko zna kojih govana koje si žvakao. Onoliko puta koliko su one ružne strendžerske džuške sa "Orbit" reklama naglasile da ti posle svakog hasa opada jebena peha vrednost, toliko puta je tebe bolelo kurac i zgutao si pljedžu od dvesta pedes grama sa sve lukčinom i alevom posle sedam nagnutih piva.
Kako je ovo sad novo kul vreme, džaba ti sva spika o tome kako voliš da slušaš "Šarla Akrobatu", ako ti se zubi žute ko reprezentativni dres Adriana Mutua, jer paklu Besta dnevno ne mož da okreči 3-4 mazanja čeljusti Kolgejtom. Kada ti se posle navedenog procesa zubi pretvore iz Sung-Linga nazad u arijevca, isforsirana varikina boja tvog već dovoljno iritantnog osmeha, čini da sebi izgledaš krajnje imbecilno.
Brate, mojne se keziš u ogledalo, mož oslepiš.
Neki matori što bleji kraj Morave. Duva vetar kraj te Morave u pičku materinu. Dolazi mu vazdan mlađarija iz Varvarina i Svilajnca, pa mu se šatro poveravaju da će se uzimaju na jesen, čula deca da čiča čuva tajne. On u stvari em ne čuje, em ga boli kurac. Više nije ni ribar, Sveta Goncić i Sonja Savić mu zaboli čamac, još onomad dok potonja nije ni prešla na iglu. Sad samo bleji na reci jer je navikao, i tandrču mu muda za sve, on je već vrhunac u životu postigao, ubacio ga "Medeni mesec" u pesmu.
Kraj Morave vetar duva, stari ribar u venu se gruva.
Drkadžija.
Brate, digla Šana analac na sto pedes drkema.
- Auu, mnogo je kume. Bolje da ga razbacuješ nego da se razbacuješ.
Oždrati se mrsnoslavski. Kad je na astalu neki mnogo dobar has, burak pun, a oči još gladne.
Al' sam se nabapo suljare, prkno mi prži k'o filharmonija.
Baja koji se okači za kvaku vecea u kafani, dok ti u istom pišaš/šiljiš/bacaš peglu. Iako je već petnest puta učitao da je vece zauzet, on nastavlja da lupa na vrata, drndajući i dalje onu kvaku, onako baš junački.
Hanibal :drnda bravu:
Lik iz klonje: Alo bre, e eee, alo! Vidiš da je zauzeto?
Hanibal :nastavlja da drnda kvaku:
Lik iz klonje: Pa gde mozak? Ko je bre to na vratima?
Hanibal: Hanibal ante portas, pička ti materina. Šta si zaglavio u toj klonjari, oću se upišam sunce ti jebem.