Počeo da uči! Poznato je da su četnici imali brade, mada je mnogima nepoznato zbog čega. Stari srpski običaj nalaže kad ti umre neko blizak da se ne briješ 40 dana a pošto su se vojnici Kraljevine Jugoslavije zbližili kao braća nosili su za svakog koji pogine bradu a žrtve su se nizale a brada je rasla. Isto tako važi i za studenta koji je odlučio da stigne u poslednjem mjesecu onoliko koliko se može. Njegov društveni život umire, on zaboravlja na svijet izvan 4 zida u kome se nalaze samo on i knjiga.
- Si vid'o Mareta? Zabradatio, kosa porasla, oči upale i 15 kila manje ima sad.
- Prvo kad sam ugledao tu kreaturu pomislio sam da se nije otopio led na Magliću pa neki četnik vaskrs'o, al skontam kasnije po hodu da je Mare.
- Kako po hodu?
- Ne pomjera ruke dok hoda.
- Jebem te fiziologijo šta uradi od čovjeka.
Sa teškim uzdahom gledaš u njega, znaš da je ponovo došao taj dan kada moraš da se voziš u vozu ove naše 50 godina zaostale države. Smorovoz nije bilo kakav voz, to je voz u poluispravnom stanju u kome se voze poluispravni ljudi, ljudi koji ne žive nego životare. Nađe se poneki entuzijasta, ali njih je veoma malo a i oni se s vremenom uklope u poluživu masu smorovoza. Voz koji je spor i sa sobom nosi ogromne količine tjeskobe i smora. U tom vozu sjediš i razmišljaš ali rijetko kad o lijepim stvarima, većinom se pitaš kad sam to toliko zajeb'o u životu pa sam završio na ovom mjestu. U tom vozu te tvoje misli o tvojoj situaciji smore da bi na kraju samo blagotelećim pogledom gledao u prazno, bez misli, bez zvuka. U smorovozu ti si samo još jedan čovjek sa slomljenim duhom, srcem i praznim novčanikom.
- Karte na pregled!
- Nemam kartu, nemam ni ličnu kartu, niti ću da kupim kartu, niti ću da izađem na sledećoj!
Bio sam mali, a opet, nekako me taj trenutak podstakao da izučavam istoriju, više nego što to škola traži (a opet upisao stomatologiju jer sam alav na pare). Jedno toplo ljeto, gledam umornog djeda (zapravo pradjed) kako se sprema da spava, okrenuo se ka istoku, prekrstio, pomolio Bogu i opet licem ka istoku legao i tako zaspao. Ujutru sam se probudio i vidio da djed spava u istom položaju. Tog jutra povela se konverzacija, to jutro me prvi put neko nije tretirao kao dijete već je pričao sa mnom kao sa odraslom osobom.
- Djede, kako to da svaki put kad legneš okreneš se ka istoku i tako se svako jutro probudiš, kako možeš tako?
- Sine da ti znaš ko je na istoku i ti bi tako svako jutro.
- Jel to djede zbog Rusije?
- Djelimično, ali ja to iz straha tako. Vidiš postoji jedno zlo koje je mnogo bliže od naše braće, prije prijatelja postoji neprijatelj. Bugarima sine ja ne okrećem leđa ni kad spavam. Shvatićeš to jednog dana.
- Izraz nastao krajem prošlog vijeka kada su pederuše bile u modi a odnosi se na cure koje su iz iste izvlačile novac ali su se za taj novac često i nalazile na muškarcu na mjestu pederuše.
- Daje ona tvoja mala, a?
- Daje, pederuša...
Ponos, koji ne možeš uhvatiti ni sa dvije šake.
- Čeka da umre, ali prije toga će da spopada doktore po bolnici svaki božiji dan.
U malom selu u Bosni, doktor koji će uskoro u penziju, uvodi u posao mladu doktoricu koja je tek završila faks. Kako to po selima ide svako svakoga zna, po prinicipu: "Komšija šta ima kod mene?"
Upoznavajući doktoricu sa problemima pacijenata koji čekaju, dolazi na red i baba, o kojoj doktor ima sledeće riječi:
- Vidiš dijete moje, na ovu babu nemoj da obraćaš mnogo pažnju i nemoj da te muči to što ne možeš da joj pomogneš a ni pod koju cijenu je ne šalji u neki drugi grad. Ja sam je u poslednje 3 godine slao u Tuzlu, Beograd i svi su rekli da joj ništa ne fali. Živi žena Bogu iza tregera, dokona, pa zajebava pošten narod. Da se ujedine Isus, Alah, Buda i svi ostali ne mogu joj pomoći, nju ti jednostavno boli rodni list.
-Sve je to ok, nego kad će prva plata?
Izraz kojim se daje do znanja nekoj mnogo umišljenoj osobi da joj nivo ega mnogo odskače od nivoa inteligencije.
Jelena Karleuša
Džepno izdanje romana "Na Drini ćuprija".
Ivo Andrić odlučio je da ,za one koji ne žele da čitaju ovaj duži roman, prvo napiše džepno izdanje pa onda ovaj mnogo opširniji roman.
Nosilac električne struje kod nas Srba.
Sine, isključi TV iz zida, grmi!
Možda ste svi pomislili na nekog Turčina Musu, ali ne to nije Turčin, to je nadimak za osobu koja se nenormalno isprlja dok jede. Gledate ga i pitate se da li je to ljudsko biće ili nepriznati sin vepra i bukve.
Lik1: Brate...
Musa: Reci.
Lik1: Musav si, imaš malo sladoleda tu ispod oka..
Musa: Hvala... hljop, krhk, mljhk, mljac, mljac.
Lik1: Imaš malo tu na sljepoočnici.. i iza uva..
Musa: Hvala brate... mljac, hrnjop, mljac, pljuc..
Lik1: Ajde Musa idi u k**ac pa tebi hranu treba u korito staviti, daj malo kulture jedi kao čovjek a ne kao vepar.
Musa: Brate, nisam ja Musa, ja sam odavde..Srbin.
Lik1: ...
Rom iz Italije.
- Đeljana, Romul će ti krv izede kad se vrati, samo ti njega varaj, on je 2 djece ostavio iza sebe a sad će ga zatekne njih 10 jedno drugom do uveta. Jaooooo ima da te živu ubije!
Ovo ako čujete za nekoga, postarajte se da tu osobu ne naljutite inače biće lomljave. Život svoj provodi u teretani, mozak ispijen od steroida, kreatina i ostalih hemikalija. On zna samo da udara, jer - mozak je uzeo godišnji od 365 dana.
- Joj brate ona Milica grmi, možda bi se tu moglo nešto uraditi, primjetio sam kako me gleda.
- Jesi ti normalan, hoćeš da umreš? Pa onaj njen lik što je stariji od nje 5 godina ima leđa, ladno možeš uzeti metar od geometra i mjeriti mu leđa a onda izračunati uglove pomoću Pitagorine teoreme. Bježi brate, muvaj nešto što nije opasno kao izlet u Al Kaidu.
