Pročišćenje duše, odvajanje od nečistoće. Platon govoraše o smrti kao katarzi, Aristotel o posmatranju umjetničkog djela, a Srbin o pečenju rakije. Kakva filozofija kakve cenzura materine ?
U đibri je bivstvovanje njene preuzvišene milosti, rakije !
U kazan sipaš đibru, kao u čovjeka razna kvazi-konzumentska sranja, ideale, malogradjanštinu i ostale tekovine savremenog društva i miješaš na jakoj vatri, i miješaš, i miješaš sve dok ne proključa. Ključanjem đibre, polako se razdvaja alkohol od ostalog otpada koji dalje ide kroz lulu prema kazanu sa hladnom vodom, gdje se hladi i na kraju izlazi njeno veličanstvo, rakija. Čista, fina, mirisna.
Ko duša !