Inzenjer koji je loše kanalizovao višak kreativnosti.
Lutak iskrivljenog L
Raspored vertikalno gledano kad pijan biciklom naidjes na neki jarak.
Smrt...tvoje biće više nije što je nekada bilo, osakaćen si, hodajući mrtvac pun truleži. Sablasno šetaš medju živima, i tiho širiš jezu.
-Auu...ko je prdno?
-Ja sam, al pre pola minuta
-Au jebem ti....nešto je umrlo u tebi...
Kad sereš, pišaš i podrigneš u isto vreme.
Nemoj da diraš devojke koje ja muvam.
-Kako se preziva ona crna sto sedi s tobom?
-Ne znam, znam da se zove Dragana, al nemoj da diraš meso s moga raznja!
-Ma ne diram...ja ga samo mirisem...
Lik na čiji san ne utiče niti galama, niti muzika, niti maltretiranje ortaka.
Vrsta protokola za serisku komunikaciju.
Skraćeno za 2 inženjera 3 sata pokušavaju da spoje 2 uređaja.
Kritičar euforije.
Ukoliko je kolektivno uzbudjenje na niskom nivou (neprijatna tisina) budala iz mase će težiti da podigne raspoloženje. U suprotnom će težiti da ga sputa.
Možda deluje lako, napiti se i galamiti, ali njegova veština često ima umetničke elemente u sebi.
Osrednja, da ne kažem loša, svirka nekih klinaca. Ljudi okolo smoreni, piju pivo, čavrljaju nesto.
-Budala iz mase: BRAVO BRAVO BRAVoooo! VuuuHUUUU!!!
-Masa: Jeea... :spontani aplauz:
**
Osrednja, da ne kažem loša, svirka sa lepuškastim pevačem Goranom. Prijatelji benda histerišu od uzbuđenja, klinke u prvim redovima kliču Goranovo ime.
-Budala iz mase: :glasniji od mase i pojačala: VUUUUHUUUUU GORANEEEEEE!!!! OPLODI ME GOORANEEEEE, OPLODI MEEEee!!! GO-GO-GO-GORANEEEEE VUUUHUUUU JEEEAAAAA
-Masa se stišava, neko od zgrožavanja, neko da ode po pivo.**
Svirka Block Outa.
-Budala iz mase: Ajde Vranjkoviću daj nešto veselo!
Stanje svesti, izmedju dve ili vise dimenzija, ni tamo ni vamo, u kome se nasa stvarnost, i njoj paralelne stvarnosti preplicu.
Zovem prijatelja na rucak:
on: "halooooo" mumla
ja: "jesam te probudio?"
on: "jesi..."
ja: "jesi u novom sadu?"
on: "...jesam"
ja: "oces na rucak u menzu?"
on: "ne mogu ja stevane, moram na predavanja"
ja: "a kad su ti predavanja?"
on: "sad, u 9"
ja: "pa sad ti je 11"
on: "u jebote, koji je danas dan?"
ja: "subota"
on: "u jebote, nisam ja u NS, ja sam kuci, sad vidim sobu"
ja: "jese napio sinoc?"
on: "......jesam"
ja: "aj, pozzz"
on: "zdravo"
Zamrznuti godinu na faksu.
Kolega koga vidjaš samo u ispitnim rokovima, jer obojca niste baš najredovniji na predavanjima, ili je stariji/mladji od tebe pa je već odradio vežbe na kojima bi ste mogli da se sretnete.
Po Bog zna koji put izlazite isti predmet, opet nespremni, nadajući se da će uleteti zadatak koji znate. Ti znaš jedan tip zadatka, a on neki drugi. Zajedno i vredite za neku šesticu.
Prekaljen u mnogim bitkama, rutinski odradjuje još jedan ispit, dok gomila klinčurije ushiceno skakuce okolo i maše sa skriptama.
Ne znaš kako se on zove...niti on zna kako se ti zoveš. Imena su nebitna...nema potrebe za upoznavanjem kad se obojca već odlično poznajete. Obojcu vas muče iste muke. Nema potrebe za pričama tipa "koliko vam je ispita ostalo" i "šta bi moglo da dodje u ovom roku". Jedan pogled i sve vam je jasno.
-Poštovanje kolega!
-Ništa manje kolega, ništa manje...
Čarobnjaci modernog vremena.
Znaju da se igraju sa vragolijama na koje se prost narod ne usudjuje.
Sredni vek:
-Veštica me uklela, u stomaku me nesto grebalo, nisam mogao da kenjam 3 dana...i odem kod čarobnjaka Markusa, on mi dade neki napitak od nekih travki i istera zlo iz mene.
Savremeno doba:
-I riba mi formatira ceo disk...sreća pa se setih Mareta, on je haker, došo lik kod mene, instalira neki programčić, i vrati mi sve...našo mi obrisan pornić od pre 3 godine jebote!