"Ima pare"
Dok u inostranstvu kada vidite neskladan par u kome neko po svojim fizičkim osobinama bitno odskače od drugog možda i možete naći valjan argument, u Srbiji se to sve svodi na ove 2 reči.
-Jaooo, jesi video novu Vladovu devojku, kako je samo lepa. Kako li je navata!?
-Još pitaš, pa dečko ima pare.
-Nemoj tako,pa sladak je.
-Daj ne seri Majo, ima facu kao albanski kamiondžija,.
-Pa dobro barem je pametan i duhovit.
-To što ide na Megableju fakultet, i što povremeno kaže neki masan vic ne čini ga pametnim i duhovitim. A i zabole me i ako je dobar u krevetu, imao je sa mnom časove fizičkog, taj ti ne bi orgazam pružio ni sa ispomoći dva crnca. Čovek ima pare,i to mu je dovoljno.
"Boem"
Lokalni umišljeni momčić od 14-17 leta koji se razvaljuje na dnevnoj bazi, toliko da njegova jetra poprima oblik destilata alkohola najnovije generacije,naravno sve to u njegovoj glavi,u stvarnosti od 2 piva pada pod sto i dobija trajnu amneziju.Za njega je rakija previše ružna i više voli ukus jednog Džeka, iako o posvedočenim moćima rakije je uzaludno trošiti reči.
Njegove priče najčešće počinju sa "Joooj tebra kako sam se razvalio kao majka prošle...", a poenta te priče je samo puko navodjenje činjenice da se on razvalio, onesvestio i/ili povraćao. Čaše lomi tek onda kad ponese nešto više keša pri sebi pa da se to ne baci, onda lomii, pa kud puklo da puklo, a i kad lomi, lomi nekako usiljeno i sklerotično.
Kafane bira po odnosu cene i toga kolika je mogućnost da ga matorci tu uhvate, pre nego atmosferi i muzici. A o muzici da ne pričamo, pre bi izabrao polurazvaljenu šatru sa sisatom pevaljkom, neko kafanu sa muzičarima koji nemaju potrebe da skidaju odevne predmete sa sebe.
A za sebe kaze da je boem iako ni gram hedonizma nema u sebi i verovatno misli da je to neka gej sekta i da bi im svima jebao mater pedersku.
Point of no return iliti tačka bez povratka
Trenutak u kome posle n-te popijene čaše žestine shvatiš da ćeš peglati.
Naravno kad shvatiš da ćeš upravo to uraditi, već je kasno, jer si došao do tačke bez povratka.
