Fraza se koristi da opiše tinejdžerku koja se ideološki identifikuje sa penzionerskom populacijom. Njene glavne odlike su tetkasti stil odijevanja i specifična estetika (preferira predratne sakoe tmurnih boja sa čipkom i mnoštvom broševa; vunene džempere nosi i u sred jula; voli da zaklepeće štiklama dok ide hodnikom; odlično vidi, a nosi naočare za vid; ne depilira nausnice, ne čupa obrve i sl.), kao i duhovno zadovoljstvo tokom razgovora sa starijim ljudima na autobuskim stanicama. Najsrećnija je kad sa nekom bakicom razglaba o vremenskim prilikama, reumi, kašnjenju penzija, Miroslavu Iliću... Redovno ide u crkvu. Da može, krstila bi se deset puta. Na more ne ide, a ako pođe zakopča se do grla i ne ulazi u vodu. Vršnjacima se obraća autoritativnim tonom, često koristeći riječ "dijete".

Naziv za izuzetno vještog ukrotitelja koji u istom kavezu drži bengalskog tigra, srnu, medvjeda i merino ovcu. Ali, zato, kad ukrotitelj umre...

Kada iz kese sa grickalicama pojedeš samo ribice.

Rijetka vrsta majmuna koja funkcioniše isključivo u čoporu. Usljed nedostatka sposobnosti da sklopi prostu rečenicu, svoje duhovno utočište je pronašao u dosađivanju intelektualno nadmoćnijim pojedincima. Lako se može prepoznati: steroidima napumpana, asimetrična masa, glave poput kakve klade ili tučka za kačamak, zatim tupog, junećeg pogleda koji ne odaje utisak uračunljivog bića. Za njega govore da je "dobar momak", drugarice ovčice ga vole i kikoću se tokom njegovih egzibicija. Uzriječica mu je: "Ostroga mi!". Ako je musliman, nema uzriječicu. Žrtve hrabro i "muški" bira - neuhranjene, bolešljive pojedince koje nema ko da brani. U pitanju su obično rokeri, odlikaši, nadarena djeca, siročad i invalidi. Žrtve se brane dostojanstvenim ignorisanjem ili ismijavanjem pomenute budale (koja po pravilu ne biva svjesna kakva je majmunčina ispao). Nakon završene (ili, često, nezavršene) srednje škole, vođa čopora se zapošljava kao vozač govnare, diler heroina, a ako je "tajov sin" - čak i kao debil u tatinoj firmi. U svakom slučaju on više nema ono što je njegovom životu davalo jedini smisao - popularnost, i samo mu preostaje da do kraja života žali za davnim danima kad je mogao do mile volje da bude ono što jeste - priprosta majmunčina.

Djevojka koja meće na sebe večernju šminku i haljinu sa maturskog svaki put kad ide do obližnje trafike po "Scandal" i cigarete. Obično i sama radi na trafici, ili je medicinska sestra. U sve se razumije, zna ko je izlazio sa čijom bivšom đevojkom ili momkom. Ima brojna poznanstva, a posebno se diči time što je jednom Blažo Đukanović ( za neupućene: tata mu voli duvan ) zamolio da ustane sa njegove jakne u nekom lokalu. Od tada tvrdi da ga "samo ona poznaje u dušu", a to potkrijepljuje time što su prijatelji na fejsu. Dok radi za kasom vječito je drska i nadrnana, a raspoloženje naglo mijenja i potpuno se pogubi kad uđe neki nabildovan tip sa skupim mobilnim telefonom/telefonima. U svoje društvo ne prima sirotinju, iako su joj roditelji ( koje mrzi iz dna duše, posebno majku ) posljednji račun za struju platili prije dvije godine. U nedostatku lokalnih uzora, glavni idoli su joj Karleuša ( čije ponašanje joj je "ekstra" ) ili Ceca ( koja je "prava dama" ).

Avet iz staroslovenske mitologije, u tijelu pretpubertetske, krivonoge djevojčice. Može se sresti na grobljima i na PINKu. Ispušta zvuke slične naricanju i jodlovanju. Ko je čuje dobija gasove i nadimanje.

Jedina stvar koja je krivlja od njenog sistema vrijednosti su njene noge.

Epitet koji dajemo ljudima koje ne poznajemo, ali smo primijetili da su popularni u društvu.

Najjednostavniji način da diskreditujete sagovornika koji ima svoje stavove i da prikrijete svoje neznanje i nedostatak istih jeste prilijepiti mu ovu etiketu.

Crnogorac bez moći govora.

Izdajnik - kad tvoj najbolji drug bolje od tebe prođe na testu.

Veleizdajnik - kad ti ostaneš bravar ili medicinski tehničar, a tvoj najbolji drug te zezne i završi fakultet.

1-10god. U tom periodu se zove "pile od sokola". Obično dolazi na svijet poslije desetoro ženske djece. Sestre (poznatije kao "tuđa sreća") mu odrastaju u špajzu, a on pod zvonom od neprobojnog stakla, na pijedastalu od mahagonija. Roditelji ga od starta brižno vaspitavaju na pozitivnim primjerima i samim tim pripremaju za život: ako komšiji razbije loptom prozor i taj jado se usudi da se požali - polomiti mu obije noge i okrenuti selo protiv njega, ako bolešljivom i sirotom drugu iz klupe ničim izazvan razvali glavu - priprijetiti roditeljima toga mrča uticajnim poznanicima i "srediti" da maloga izbače iz škole... Sve su to male, ali poučne i korisne lekcije iz života, koje će "pile" kasnije uspješno primjenjivati...

11-20god. Ovo je vrijeme političkog i religijskog osvješćivanja: ako mu je u prethodnoj dekadi uzor bio Branko Kockica, sada je to Milo Đukanović (bez konkurencije). Veliki je vjernik. Spreman je da bije i da se nasprda svakome ko ima drugačije mišljenje, ili se, ako je to uopšte moguće, više ističe od njega u bilo kojoj sferi života. Arhi neprijatelji su mu: odlikaši ("bubači!"), stariji ljudi ("matori panjati, drtine") i homoseksualci ("p*derčine!")! Tokom puberteta hvata krugove po centru grada u tatinom mercedesu vozeći 200 na sat, dok iz zvučnika trešte najnoviji hitovi zvezda "Granda", Karoline Gočeve ili Ljube Aličića... To su bezbrižni dani, jer nakon završene srednje škole slijede mu istinski trud i napor na fakultetu: kupovina diplome u Foči ili Kosovskoj Mitrovici (za plići džep), u Kragujevcu ili Beogradu (za dublji džep).

21-30god. Dok je u Beogradu glavna je faca na splavovima, ima sliku sa Cecom i ne priznaje Kosovo. Srbi su braća, Beograd je "duša od grada". Zatim se dokopa diplome i vraća za Kolašin, Podgoricu ili Berane. Učlanjuje se u DPS ili SDP i dobija mjesto direktora banke ili ministra zdravlja. Priznaje Kosovo. Žali se da su ga Srbi mučili dok je bio u Beogradu, da je trpio velikosrpsku agresiju, a da je Beograd "rupa od grada". Uskoro se ženi i tu njegovo postojanje gubi svaki smisao...