Tako se na hrvatskom kaže koleginica.
Маестро ♦
Sigurno jedan od najgorih odevnih predmeta ikada. Vrišti 'ja sam šmokljan i ne jebem' iz sebe. Ne možeš ovo nositi jednostavno. Kupiš lepo prave patike kad ti trebaju patike, i prave cipele kad ti trebaju cipele. Patike nosiš na duks, cipele na košulju. Jednostavno je.
Ovo nose uglavnom neke nepotpune ličnosti nebitnog statusa u društvu ili firmi, tipa komercijalisti, takodje i oni truli studenti što nose sakoe na faks.
-Šta sad da uzmem za izlazak, šta da obujem na košulju, ne mogu patike kao neki džiber a ne mogu ni cipele to mi je hevi mnogo, ne idem na svadbu. Evo ove cipela-patike su taman nešto između. Super.
-Hahahaha beži debilu, obuj normalne cipele ko čovek.
Izgovor za jebačinu. Voziš negde devojku koju bi da kresneš, imaš desetak minuta do destinacije, sat otkucava. Imaš 5 minuta da vodiš neki small talk i onda mora da usledi punchline, koji je od velike važnosti. U suštini možeš da lupiš bilo šta, ali mora donekle imati smisla, biti simpatično, džentlmenski, nikako vulgarno, i da aludira na seks ali indirektno.
Poznat je primer iz serije Meso, gde beogradski kriminalac Glava vozi Mirkovu devojku Mariju, u grad da kupi neke zavese. Usput ona kaže:
*-Moram i ja da položim, čovječe.
-Šta, još nisi položila?
-Ma znam ja te osnovne stvari, kvačilo, gas, brzine ali treba mi neko da to sve poveže, razumješ..
-Pa evo mogu ja. Ja sam držao autoškolu u Batajnici.
-Pa može.
-Ozbiljno. Mogu da ti pokažem kako da prevrneš auto na krov. Haha šalim se, evo mogu parkiranje na primer, hoćeš to?
-Pa hajde parkiraj negdje. ;)*
Naravno, u suštini svaki razlog je u stvari izgovor za nešto što oboje želite, samo treba biti kreativan i iskoristiti šansu.
Subota noć. Odnosno već nedelja, 2:30am. Izlaziš iz kluba sa devojkom koja je drugarica drugarice tvog druga, to veče ste se upoznali. Izlašla je bez dečka ali je on proverava svakih 15 minuta i pita da li da dodje po nju.
-Gde živiš ti? Aj baciću te ja kući, usput si mi.
-Pa ajde dobro, ako sam ti već usput da ne cimam dečka.
-Ma da, opušteno, sedaj.
kres brm
*Kakva magiя s mene ti napravi –
zaщo ne moga az da te zabravя?
Otdavna veče s teb sme razdeleni,
no pak sъm luda az po teb!*
-Šta ti je to na prstu?
-Ma ništa, posekla se na neko staklo.
-Ccc, sad ću da stanem da te previjem.
-Hahahaha ne lupaj.
-Pa ozbiljno haha, prva pomoć je u gepeku.
-Hahahaha nemoj ti toliko da brineš o meni.
-Pa ne mogu da dozvolim da mi iskrvariš ovde.
-Haha ajde nemoj lupati više.
-Ako nećeš previjanje onda makar da te poljubim da prodje haha.
-Hahahahaha božee, ovaj nije normalan.
-Pa ne, bez sprdnje sad, mogli smo stati negde malo da izblejimo, ako ne žuriš nigde.
-Jooooj. Dobro ajde, parkiraj negde. :)
Božićni specijal.
Poništavanje prevare u slučaju kad su oboje preljubnika zauzeti.
-Ali ja imam dečka.
-Pa i ja imam devojku, znači to se ne računa. Anulira se.
-Pa ima neke logike.
Božićni specijal.
(Čitati glasom Ćiće iz Dnevnjaka)
Ona je Ana. Ima 22 godine i studira književnost. Plava ravna kosa do dupeta i noge do zemlje. Lepa devojka a slobodna, eto jebiga, kaže nema niko normalan. Sedi preko puta tebe, a ti se praviš da je slušaš dok priča o svojim profesorima, likovima što je smaraju, i onoj koleginici što joj ćale dekan, a u sebi se misliš, s kojim bi je parama izveo na treći dejt u Coctail & Lounge bar da nisi uhvatio 4 tekme GG.
Nakon nekih sat vremena i 45 minuta, došao je i taj trenutak. Ona leži na ledjima, ti joj skidaš gaće. Polako ulaziš, kao kući pijan sa slave u 3 ujutru. Tu počinje, fudbalski rečeno, odmeravanje snaga. Malo zadaješ tempo, malo misliš na babu Miru, malo na to šta će Solskjer uraditi sa Mančesterom, kupuješ sebi vreme.
Silaziš sa nje nakon celih 30 sekundi, a ona te umilno pogleda i postavi ključno pitanje:
-Hoćemo sad od pozadi?
-Ajde.
Ona se okreće a ti u neverici, jebote kakvo dupe. Nameštaš se i spremaš se da zablistaš u punom sjaju. Da joj pokažeš kako to radi pravi muškarac. Vidiš da nećeš izdržati dugo, zato već posle prva dva ubačaja krećeš pun gas u Seksaliti.
(ovaj deo teksta pročitati glasom Frenkija Delevre)
: flop flop flop flop flop flop :
: udara šakom o pesnicu da bi što vernije dočarao zvuk :
“Guzovi udaraju, sve puca, ona vrišti “TO TO TO TO”, ja ga vadim, on prska svuda po sobi, po čistoj posteljini, njoj po kosi, po jastuku, propast. A ja zaboravio da su mi u sobi pored tetka iz Bosanske Gradiške i baba Andjuka.”
(Ponovo Ćićo)
Gotovo je. Prevaljuješ se kao vepar na ledja. Ovo je vrhunac tvog života na godišnjem nivou.
Non-player character.
Osoba koja nije sposobna da razvija sopstveno mišljenje, već potpada pod tudje uticaje, utapa se u bezličnu masu, rulju, potpuno nesvesnu svog bezličja. Potpuni fijasko te osobe je upravo to što ona misli da je sušta suprotnost onoga što zapravo jeste, dok izgovara već milion puta prežvakane dživdžanizme.
Vučić je loš.
Vučić je peder.
Lidl je loš.
SNS je loš.
Saša Janković ima program u 20. tačaka.
Hoćemo kulturu a ne rijaliti.
Megatrend je loš.
Grand je loš.
Zoran Kesić je car.
Mićko Ljubičić je car.
Lav Pajkić je debil.
Beli Preletačević je car.
Samo da završim faks i palim preko.
Ehh kad bi bilo više ljudi koji razmišljaju kao ja.
Kosovar.
Uglavnom reč korišćena od strane meštana, upućena doseljenicima sa Kosova, izgovorena u negativnom kontekstu, propraćena sa “mamu mu jebem, prodo kuću šiptarima”.
Dok kosovari insistiraju na tome da su zapravo “kosovci”, stručnjaci rade na istraživanjima koliku težinu zapravo može da ima poslednje slovo razlike u reči, i koja je zapravo razlika izmedju dva izraza.
Nisam ja kosovar nego kosovac!
Bosanac.
Slično kao u Americi. Kad crnca nazovete ‘niga’ (nigger), on će reagovati burno i agresivno, gotovo sigurno i fizički nasrnuti na vas. Zabranjena reč za belce, zbog koje koriste skraćenicu n-word.
Isto tako bosanski Srbi, ne žele da budu nazivani Bosancima od strane Srbijanaca.
Nisam ja Bosanac nego Srbin iz Republike Srpske!
Kristijano.
-Ronaldo je definitivno najbolji igrač svih vremena.
-Koji jel pravi ili onaj debeli?
-Ma pravi, Kristijano.
Zdravo Milorade,
Želim da igram igru. Ceo život živeo si kako drugi žele, time ne poštujući sebe. Sada imaš priliku da promeniš nešto. Ispred tebe su dva puta. Ako kreneš prvim, nastavićeš da živiš kao i do sad: čištićeš štalu, hraniti stoku, brati maline, voziti traktor. Ako odabereš drugi, čeka te posao u firmi. Ali ni jedan od ova dva puta neće biti bez žrtvi. Na prvom putu čekaju te teški i prljavi poslovi, svađe sa ocem, šikaniranje od strane žene jer nisi glava kuće, oduzeta moć raspolaganja novcem, zategnut odnos snaje sa svekrom i svekrvom. Na drugom putu čeka te plata od 30 hiljada, sa kojom moraš da platiš stan, hranu, račune, gorivo, registraciju, a što pretekne na gaće, čarape, pivo i cigare. Naravno i šikaniranje od strane žene zbog nemaštine. Zona komfora, finansijska stabilnost, imanje i novac koji ćeš naslediti sa 60 godina, ili samostalnost, ponos, svoj dinar i sloboda.
Živi ili umri Milorade.
Izbor je tvoj.
Poznati srpski fudbaler, rodjeni Banijac, Krajišnik, koji je svoje prve zapaženije fudbalske korake napravio u novosadskoj Vojvodini, u drugoj polovini 20. veka. Neposredno pre početka rata, nakon što mu nije uspelo da uzme titulu sa Vojvodinom, dobija ponudu da zaigra u Južnoj Americi, tačnije u Argentinskom klubu Newell Old Boys, što i koristi. Iste sezone osvaja argentinski kup kralja, a ponesem dobrim partijama i izobiljem života u Južnoj Americi, počinje da menja klubove na svake dve godine i to: Atletiko Parense, Rasing, Barselona Ekvador, Čaponense, a poznije dane provodi u Meksiku, gde osvaja triplu krugu dve sezone zaredom sa Gvadalaharom. Kad je okačio kopačke o klin oprobao se kao trener, prvo u nekim slabijim meksičkim klubovima, zatim u Čileu, Hondurasu, da bi 2012-e preuzeo svoj nekadašnji klub Čaponense, uveo ih u brazilsku seriu A, a zatim i doživeo tragediju, i izgubio život u avionskoj nesreći sa velikim brojem svojih igrača.
Rip legendo (1965-2016)
Svaki proizvod čija je zemlja porekla Kina, ali takodje i Japan, Koreja, Hong Kong, Tajland, Vijetnam, Mongolija.
:Samsung baguje:
Ma jebem ti ovo kinesko sranje!