Za muškarca - obična narandžasta boja. Za ženu - idealna boja koja će savršeno da pristaje dnevnoj sobi.
Jedina razlika između boja koju će muškarac primetiti jeste ona koja će mu odrati kožu s leđa, jer argentinska kajsija košta 18 puta više.
Za muškarca - obična narandžasta boja. Za ženu - idealna boja koja će savršeno da pristaje dnevnoj sobi.
Jedina razlika između boja koju će muškarac primetiti jeste ona koja će mu odrati kožu s leđa, jer argentinska kajsija košta 18 puta više.
Dva osnovna sastojka u poslasticama naših roditelja. Po njihovim rečima, u momentima besparice se jela isključivo ova kombinacija, i to uz " MMmmm, što-je-lepo-zvuk". Danas ga roditelji koriste kao suptilan način da nas oteraju u kurac i da nema ništa slatko u kući.
- Kevo, šta ima slatko? Ima li onih babinih baklava još?
- Nema.
- Pa kako nema kevo, jutros je bilo još tridesetak na stolu?
- Nema.
- Pa dobro, šta da jedem sad, opada mi šećer...
- Ne znam, uzmi hleb pa namaži malo masti i pospi šečerom, to smo mi u tvojim godinama jeli, znaš kako je lepo...
Kratak sadržaj dela u najviše deset rečenica. Nalazi se u prvih dvadeset strana svake knjige uzete iz biblioteke.
"Družina prstena se uputila ka Mordoru, očekujući da..."
( sa strane, flomasterom) " Ha, ha, retarde, Boromir gine na 300. strani, džabe čitaš!"
Šaltanje daljincem po kanalima u potrazi za onim koji ne daje tursku seriju.
Rezultat je tragičan jer celo burence puno metaka. Suicid je zagarantovan.
Prosečna cena slike "profesionalnog" fotografa na svadbi.
- Gospodine, izvolite vašu sliku, divno ste ispali...
- ( gleda, a vonj od vinjaua mu rastapa boju na fotki) Dobro, daj...
- 1000 dinara, moliću.
- Šta??!! More jedi govna pizda ti materina! Nisi me za Vog slikao! Jebem ti ja... Muurrrrrrrššššššš stoko lopovska!
Zakasnela reakcija upućena vlasniku juga koji izlazi iz nečijeg kvalitetnijeg automobila.
- Matori, dobra ti ova bembara! Ono moje govno... više ja guram njega nego ono mene! E, tu stani, tu... e, to.
- Vidimo se, i nemoj da previše jako...
- PLJAS! BUM! (Ode lajsna, električni podizač i retrovizor)
-( vozač, viri iz prozora) JEBEM TI MATER, I TEBI I JUGU I MENI KOJI TE POVEZO'!
Pokušaj originalnosti prilikom naručivanja pića. Izborom kokte postaješ borac protiv surovog kapitalizma, mrzitelj mejnstrim proizvoda, a ujedno afirmišeš lokalne proizvode i udaraš na nostalgiju.
- Daj mi koktu, a za devojku koka kolu...
- Piješ koktu?
- Ma da, kenja mi se od tih otrova, znaš. Jebo ih Deda Mraz i lampioni i marketing, sve ti je to kapitalističko sranje...
Pokretni sajam koji demonstrira istoriju ovih prostora u poslednjih 50 godina:
Šetaš ulicom sasvim normalno, preskačući pukotine u trotoaru. Ipak, nešto se čuje. U dvostrukom smislu. Uši i oči ti grabe ka prizoru ispred. Lik je upregao neko mršavo kljuse koje samo što nije odapnulo i bleji na čezama tvog pradede. Na glavi mu kačket sa amblemom neke propale komunističke firme ( npr. yu-export), nosi Paspaljev dres iz '95, a na nogama drečave leteće najke bez pertli. I dok se pitaš otkud mu čeze tvoga pradede koje su stajale u seoskoj šupi 250 km od grada, uočavaš spektar antikviteta koje poluodapeli konjić vuče: stari Cajavecov televizor iz '80, komodor 64, kertridže za segu, kolekciju porcelanskih lutki, auspuh za dijanu, poštarsku uniformu, stare tablice i jednu rđavu "Gorenje" veš-mašinu.
Dok gledaš kako pali drinu bez filtera, dolaziš u iskušenje da ga zapitaš ko mu je dao taj trulež od prikolice. Ali onda vidiš kako vadi Iphone iz džepa i shvataš da jednostavno nećeš razumeti...
Psovka svakog klinca pre ekspanzije engleskog jezika putem interneta. Posrbljena engleska izreka koja je izmenjena do neprepoznavanja i koja je obezbeđivala dovoljan intenzitet psovanja, a da se pritom roditelji, iskusni poznavaoci ruskog, ne bune.
- Daj loptu!
- Neću!
- Daj bre loptu!
- Šata faka! Ne pada mi na pamet!
Medicinski Horejšio. Sa smislom za humor. I ubedljivim karakterom. I dovitljivijim komentarima. I mnogo boljim replikama.
Nepobitna izjava svakog srpskog potomka. Činjenica je da od 1389. godine ratujemo na svakih dvadeset i kusur godina, te stoga ova izjava gubi draž u svakom dečačkom dijalogu.
Mislim da je ono 1659. godište pauziralo... a, ne, ipak nije... pokačiše se oni oko Morave sa Turcima žestoko bogami...
Nezaobilazna rečenica svakog intervjuisanog fudbalera. Uz publiku kao 12. igrača uvek ide opiranje zakonima fizike i bespoštedno trošenje svoga tela zarad navijačkih osmeha.
- Bili smo dobri, dali smo sve od sebe, čak i više, 110 % svojih mogućnosti...
- Ali kako objašnjavate poraz od glavnog konkurenta za titulu sa 6:1?
- Mislim da je presudilo odsustvo navijača. Nedostajao nam je naš 12. igrač.