Dan na koji je prije mnogo godina umro neki mnogo moćan lik kasnije prozvan svecem, a koji je u crkvenom kalendariću moje babe označen podebljanim crvenim slovima. Takođe, moja baba se na takve datume užasava i ograđuje od bilo kakve fizičke aktivnosti, od uzimanja konca i igle u ruke pa do pranja mog super ekstra moćnog srećnog šorca u kojem igram fudbal. Ona slijepo vjeruje da će se ukoliko na taj dan uradi bilo šta što nije neophodno sav Božiji gnijev sručiti baš na njena leđa i da će vječno gorjeti u paklu. I uzalud su sva moja ubjeđivanja da i Bog odmara na crveno slovo i da vjerovatno igra pokera sa ostalim svecima, ona ipak ne popušta.
-Baba, 'ajde mi operi moj crveni šorc, idem na fudbal večeras!
-Jao nemoj sine danas, danas je Sveti Petar, crveno slovo.