Poslednji put ti kažem
Kao i mnogi roditelji i ja sam bio u situaciji da izgovorim ovu rečenicu. Naravno da svaki roditelj želi najbolje svom detetu ali za razliku od nekih roditelja skapirao sam da posle ove rečenice nema kompromisa. Ideš na sve ili ništa jer je tvoj autoritet u pitanju. Kažeš li još jednom, to znači da ipak nisi mislio ozbiljno i daješ detetu prostor da odbije poslušnost.
Ova rečenica se obično izgovara povišenim tonom i njom roditelji svojoj deci pokušavaju da zaprete i nametnu autoritet. U trenutku kada se ova rečenica izgovori roditelj je u nepovoljnom položaju u odnosu na dete jer je roditeljski zahtev već izignorisan nekoliko puta. Zato je taj trenutak ključan, jer najavljuje jedan od dva moguća raspleta situacije:
1. Dete izlazi kao pobednik iz rasprave i odbija poslušnost dok roditelj sleže ramenima i konstatuje da ga dete ne ferma ni dva posto.
2. Dete poštuje autoritet i roditelj je hepi.
Svako dete hoće da se igra još pet minuta, da jede treći sladoled za redom, šara po zidu i da skače po krevetu dok peva “Deset malih majmuna” sa ustima punim smokija... Ali ako stvarno hoćeš da te dete sluša, stavi mu do znanja da to što govoriš stvarno misliš i da ne postoji prostor za raspravu.
Dunja sedi na stepenicama ispred vrata.
Otac: "Dunja, ustaj odatle hladno je. Ne diraj te prljave cipele. Ulazi unutra."
Dunja ne reaguje.
Otac: "Dunja, ulazi unutra. Poslednji put ti kažem!"
Dramska pauza od dve sekunde.
Dunja i dalje kulira na stepenicama.
Otac: "Pa Dunja, zašto se prljaš... Hajde uđi unutra..."
Glas iz Mortal Kombat-a: DUNJA WINS!
Novogodišnja čarolija
Mnoge priče počinju sa "Nekada davno u jednoj dalekoj zemlji... " I ova počinje tako, ali ovu sigurno niste čuli.
Dakle, nekada davno u jednoj dalekoj zemlji zavejanoj snegom, živeo je jedan buckasti deda sede kose i brade. On je živeo u velikoj drvenoj kolibi okićenoj najrazličitijim ukrasima a u svojoj radionici je neprestano pravio igračke za decu. Njegovi pomoćnici zvali su ga Deda Mraz. On je svake Nove Godine leteo hiljadama kilometara da bi svoj deci sveta isporučio poklone.
I nakon što se probudio jednog jutra i gundjajući navukao prugaste pletene čarape, on na trenutak namrgođen pogleda u budilnik i promrmlja kroz brkove:
"Sedam sati? Jebi ga, ponovo kasnim".
Na brzinu je upasao pantalone i obuo čizme a onda se užurbano odgegao do kuhinje. Pošto je popio nekoliko gutljaja žestine on počeša tur i uputi se u radionicu.
Bilo je ponovo to doba godine kada treba spremiti sanke za put i radionica je bila puna igračaka. Deda Mraza je u radionici čekao Ulf, mali pomoćnik koji je nervozno petljao po dugačkom spisku novogodišnjih želja.
- Deda, ovo nisu deca. Ovo su krvopije. Prošle godine zamalo da bankrotiramo zbog ovakvih proseravanja a olovni vojnici i drveni konjići nam stoje u skladištu već godinama - procedi Ulf ne skidajući pogled sa spiska.
Deda Mraz uzede spisak i prelete pogledom preko imena i novogodišnjih želja.
- Aj-fon, aj-ped, tablet, iks-boks... Jos aj-fonova... Ovaj, khm, pa jebote sta će deci sve ovo? Gde su ovde fudbalske lopte, bicikle i vozići? - progunđa Deda čkiljeći u spisak.
- Slušaj, meni su i onako dokurčili vise s ovim bezobrazlukom. Odlučio sam da iduće godine idem u penziju pa mogu roditelji sami da im kupuju sve te skupe drangulije.
I onako sam zadužen k'o Grčka.
Ulf je tu pesmu već čuo tako da nije mnogo mario za Deda Mrazovo jadikovanje.
- Dobro Deda ajde daj taj spisak, idemo u nabavku, moramo u Nedođiju.
- Ufff... Nedođija... Kad bi deca samo znala... - uzdahnu Deda.
Deda Mraz se zamisli na momenat. Znao je da mora da nabavlja poklone iz zemlje koja ne postoji jer su izmišljeni pokloni najjeftiniji.
Da, da. To je izmišljena prebogata zemlja, u kojoj su deca srećna, lepo vaspitana, gde svako ima posao i moze da živi od svog rada. Tamo su svi ljudi bezbrižni, nasmejani i veruju u Beograd na vodi... Deda Mraz nervozno odmahnu glavom i naredi da mu se sanke spreme za poletanje.
- Nova Godino? Ej, Nova Godino? Gde je bre ova Nova 2016-ta? - upita Deda Mraz Ulfa.
- Eno je sa 2355-om, malo su popile. Slavile su Beograd.
- Daj bre dovuci je ovamo iz budućnosti, strpaj je u sanke i donesi mi zeleni korbač. Moraću da žurim, već kasnimo.
Kad se Nova 2016-ta konačno doteturala do sanki Deda Mraz žustro ošinu Rudolfa po guzici i sanke poleteše nebu pod oblake. Pošto je odredio koordinate Nedođije i uključio auto pilota, Deda opali jedan selfi i okrenu broj telefona.
- Alo? E, zdravo. Deda Mraz je. Ajde postavite mi sliku na te društvene mreže i ostavite komentar: "Deda iz on d roud agen!"
Prolećno spremanje
Da li ste čuli za prolećno spremanje? Nisam ni ja. To jest dok mi ga žena nije spomenula nekoliko puta... zapravo više od nekoliko puta. To je organizovana radna akcija koja se obavlja jednom godišnje u kojoj je vrhovno upravno telo Žena. Ona svojim prirodnim instinktom oseti da je vreme da probudi mužjaka iz zimskog sna i uposli ga da svoju jazbinu, tj. topli dom, očiste od naslaga ćađi i prašine nakupljene od višemesečnog loženja.
Neiskusni se često zateknu u čudu i sa negodovanjem mumlaju u znak protesta, traže izgovore da negde šmugnu i nerado se hvataju za usisivač. Oni pak iskusniji će ovo prepoznati kao idealnu priliku da konačno urade nešto korisno, a da korisno ne podrazumeva klađenje i dobitak na kladionici.
Dobro je što se ovo spremanje obavlja kod kuće pa niko od ortaka ne može da vas vidi dok se pentrate na stolicu dok kačite zavesu ili dok ribate patos. E to bi bilo krajnje neugodno za ultra mužjaka kakav svako od nas teži da bude jer, naravno, nikome ne imponuje nadimak „Papuča“.
Tada je pravi čas da do izražaja dođe ona duboko sakrivena sirova muškost, kada treba prevazići sve predrasude i ponosno zgrabiti zoger i ucakliti podove. Da, da... ucakliti nego šta, da se sve blista, što bi rekla moja draga bucka.
U svakom slučaju, treba imati na umu da je Žena u ovom periodu naročito usredsređena na vas kao muškarca jer je muž taj koji treba da zapne, gura i pomera nameštaj i to ne samo tokom seksa. Treba pomeriti ormane, premestiti fotelje I trosede i odneti tepihe na pranje i uz sve to ispratiti ženine instrukcije kojim redosledom obaviti sve gore navedeno.
I tako dok brišete podebeli sloj prašine sa ekrana TV-a i kontate da mu je kontrast sada tri puta bolji, Žena će vas držati na oku i posmatrati sa koliko muževnosti obavljate dodeljene vam zadatke. Nije dovoljno samo na brzinu premandati krpom već uložiti malo truda preko „one stvari“ i uraditi posao valjano. Za profi obrisane pločice, oribanu kadu i čiste podove bićete ocenjeni najvišom ocenom i u njenim očima će vaš trud biti neprocenjiv. Bićete onaj princ koji je sjahao s belog konja, dohvatio sunđer i oribao joj kupatilo. Žena će umeti da ceni vaš trud jer razume da sve ovo ipak radite samo zbog nje… to mora da je ljubav.
Peti oktobar
Dan na koji svi nekadašnji optimisti osete veliku kitu u bulji jer se ništa nije promenilo.
Deca imaju zube
Moto samoživnih penzionera devedesetih koji su se u cik zore ređali ispred prodavnice da bi dograbili hleb i mleko pre svih.
Keva: Babo pusti me da udjem da kupim mleko za decu.
Baba: Deca imaju zube...
Će dođeš ti na mo'ega
Približno značenje je "Vratiću ti milo za drago"
Izraz se koristi u južnom delu srbije. Koristi se umesto "Ću ti jebem majku" ali je stepen uvredljivosti niži s obzirom da se majka ne spominje.
- Džabe si iš'o u teretanu, ja te odra' od tepanje!
- More će dođeš ti na mo'ega...
