Vladavina bana.
"...Za vreme banovanja bana Tvrtka, prestaje sa upotrebom u nasumičnim zapisima unicijalna glagoljica..."
Vladavina bana.
"...Za vreme banovanja bana Tvrtka, prestaje sa upotrebom u nasumičnim zapisima unicijalna glagoljica..."
Vrlo čudna kurvaćetina.
Prvo je bila potpuno anonimna i nikako nije doprinosila društvu, dok nije napravila vrlo loš pornić, koji se svideo nekima sa MTV-ja.
Sada ima taj svoj šou, u kome se poigrava sa incestuoznošću i ekranizovanom prostitucijom i doprinosi društvu još manje. Poenta je da se svaki dan, sa svoje dve jednako čudne sestre takmiči koja je više hot - sudija je njihov perverzni, botoksirani očuh.
Očuh: Danas je na takmičenju mis mokre majice pobedila Kim. Dođi da primiš nagradu.
Kim: O tata, najbolji si!
Očuh: Molim te, ne tata...zovi me Brus (zagnjuruje glavu u Kimin dekolte)
Vrlo popularna ženska osoba. Kurvaćetina koja se daje besplatno.
Sinonim: Kim Kardešijan
Alfa selo.
Objekat čežnje u većinskog broja roditelja Srbije. Koristi se pod pretpostavkom da dete ("dete" tj sin; kćerke sa druge strane, potpuno suprotno teže da budu što ranije izbačene iz kuće) nikada ne treba/ne može/ne sme da napusti voljeno roditeljsko gnezdo (i to najčešće po proceni roditelja samih).
U umilnoj i povoljnoj atmosferi Staklenog zvona, dete može da živi u roditeljskom ropstvu i do duboke starosti (kako svoje tako i roditeljske). Osim što tako ostaje u prekopotrebnoj simbiotičkoj vezi sa hraniteljskom sisom zauvek, i roditelji tako uspevaju da osiguraju sigurnu starost, prikačeni na grbaču dece.
Zauzvrat, dobijaju se generacije funkcionalno nesposobnih razmaženih zombi-despota, koji treba da vode državu, leče bolesne, hrane porodice...
- STRACIMIRE, ŠTA JE SA ĐETETOM?!
- Igra se na ulici sa drugovima.
- Nekako mi sumnjivo izgleda. A da mi njega u kuću...
* (trideset godina posle)
- STRACIMIRE, ŠTA JE SA ĐETETOM?!
- Čini mi se da je na spratu sa ženom. Da im upadnem?
- Naravno, treba nam žirant za Baštenski besmisao života 700, vid'la sam sad reklamu.
* (trideset godina posle. Đeca su već jako stara i imaju unuke)
Đete: O, ne, opet kucanje na vrata...
Žena đetetova (očajno): Zar im nismo rekli da smo mrtvi?!
Đete: Ja više ovo ne mogu da podnesem. Ajmo kroz prozor.
* (trideset godina posle)
Đete: Eto. Saranismo matorce.
Žena đetetova: Jesmo, da.
Đete: A da odemo mi ovom mom, treba nam žirant za hipoteku na vikendicu u Krnjači...
Žena đetetova: Ajde.