Šaban Šaulić
Možda i najtužniji, ali i najsvirepiji primjer drevnog obreda "sacrificio vocale". Vlasnik jednog od najljepših glasova sa ovih prostora uništio je sve lijepo u njemu svojom pajaco pojavom i jos smješnijim pjesmama.
Dva cigana bela, u crnoj noci, leteli Šapcem, a bura je bila, vetar ih baci na jednu teezguuu, šaban tu ostaaaa, slomljenih krila...
Vidim da mnogi pogresno tumače moju interpretaciju Vučkovićevih stihova pa cu zato ponuditi objasnjenje :
Pjesma "Dva galeba bela" zaista jeste muzicki, pa ako hocete i lirski dragulj ali je moja (gore navedena) interpretacija imala za cilj da na jos visem simbolistickom nivou prikaze kako je Šaban, bas kao i divni morski galebovi, na pocetku bio iskren, poletan, čist i razigran, da bi na kraju postao rodonačelnik jednog kič podžanra i uzor stotinama primitivaca koji ce (mnogi i pogresno) da baštine njegovo (ne)djelo.
