* pet sati pisanja eseja *
Perfekcionista, gleda svoje remek djelo, bez ijedne mrlje, svaki red podjednako udaljen od ivice papira, rečenice vrhunac njegovog stvaralaštva, esej napisan najbolje što je moguće. Gleda ga nekoliko trenutaka, minuta, i odlaže. Nakon par sati mu se ponovo vraća.
Vidi mrlju.
Da li je tu bila na početku?
Hvata ga panika i ubrzano diše. Nije dovoljno dobro! Vidi gramatičku grešku. Ne! Odjednom nedostaci sami izlaze pred njega. Cijepa papir. Vadi svesku. Sigurno ima grešaka i u ostalim sastavima. Spaljuje je. Simbolično baca papire u plamenu kroz prozor.