Srpski pečat
Štambilj, neka vrsta nevidljivog žiga koji zub vremena može samo da nagrize, nikako da pojede. Ne zarade ga svi, neki jer imaju sreće, neki jer su dovoljno vešti da žigosanje izbegnu, a neki ga jednostavno nikad ne zasluže. Ostaje večno, pretstavlja teret koji je teško nositi, ali niko ne haje, žigosan si, vuci!
U nekom selu još vajkada, Mile, kažu da se tako zvao, vraćao se pijan iz kafane i upadne u bunar, svoj bunar. Ostane u njemu tri dana, niko ga nije čuo ili kako god, tek, tad su ga izvukli. Zajebavali su ga pola godine, nije iz kuće izlazio. Kad mu je sve dopizdilo pokupio se i otišao iz zemlje. Vratio se posle dvadeset i kusur godina, kad je verovao da je sve zaboravljeno, da se niko ne seća ni njega ni bunara, seo u kafanu da popije pivo, za šank, pored nekog mladića. Zapričaju se, ovako-onako, Mile upita momka koliko godina ima, kad je rodjen. Momak nu odgovori: "Pravo da ti kažem ne znam tačan datum kad sam rodjen, ali rekli su mi da je to bilo deset dana pošto je neki Mile upao u bunar".
