Strašne priče iz detinjstva
Priče o strašilima, grobljem, žiletom, bradatim komšijom, mačkama, pripadnicima romske populacije i tome slično. Pripovjedač je obično baba, ali u dosta slučajeva najstariji ortak iz društva može isto da pripovjeda. Nepisano pravilo je da se takve priče ne kazuju po danu, osim kad baba prolupa pa ne zna koji je period dana u toku, nego po noći. Dok okupljeni klinci bez daha slušaju pripovjedača, poredani u krugu oko vatre, na vrhu najbližeg brda, on se trudi maksimalno da prenese i najmanju dozu straha u okupljene.
Neizbježno je da se baterijom osvjetljava lice onog ko priča, dok neki gutaju pljuvačku, a oni najslabiji farbaju gaće u žuto a bogami i u smeđe.
Te epove iz djetinjstva vučemo do kasne starosti, pa je vrlo teško objasniti ženi, ili čak djetetu zašto gasite televizor kad se Groka pojavi pred kućom Mumijeva, zašto ne želite mačku za kućnog ljubimca, ili zašto izbjegavate brijanje. Neobjašnjivo je to zašto vam se priviđaju drakuline duge gaće kako trče preko groblja, kao i to što nosite bijeli luk oko vrata, mjesto lančića.
Komentari
Komšija me jednom, kad sam mu se požalila da ne umem da izvučem trn iz prsta, rekao da će mi tu kad porastem izrasti drvo. Imala sam 4-5 godina. Kreten jedan!Pa meni komšija reko da je žilet jako opasan, ako se na njega posjećeš da ne možeš zaustaviti krv sedam dana. E! Ja nosio brkove i pauk-bradu sve do kraja srednje :)
