U mojima godinama, ti si mislio/la da je Zemlja ravna
Rečenica obično upućena protiv roditelja ili rođaka koji onim čuvenim "Ja sam u tvojim godinama..." tiradama teraju našu mladu krv da vri, adrenalin pumpa, zubi škrguću, vilica se grči. i konačno : odlobođenje, momenat trijumfa, momenat u kome se veličanstvena figura roditelja naših smanjuje na veličinu makovog zrna.
Dolazim ispizdeo iz škole, sedam za komp. Nekoliko minuta kasnije, preko Skajpa, zove me moj ujak, večiti neženja i paljevina...
Ujak Večita paljevina (u daljem tekstu UVP)-Oooo, pa de si ti mali, kako je?
Ja - Evo, tu sam, dobro, valjda.
UVP - Što bre?
Ja - Nešto se iznervirao u školi.
UVP- Ma dobro, proćiće te, nego, reci mi, jel' KARAŠ ti nešto?
Ja - Ma jok.
UVP - ŠTA? MOJ SESTRIĆ? Aaa, pa to ne ide mali, ja u tvojim godinama gaće nisam stig'o da navlačim od karanja pa ja sam... (sledi pola sata tirade i izmišljenih priča o njegovim seksuallnim pohodima, i informacija da je jednom ZAMALO uspeo da natera neku ribu da mu puši)... Jel' znaš?
Ja (kipim, oči krave, vilica se grči, vena na slepoočnici pulsira) - U MOJE VREME TI SI MISLIO DA JE ZEMLJA RAVNA!!! ZATO NEMOJ DA MI PRODAJEŠ MUDA ZA BUBREGE I SMARAŠ ME TU TVOJIM "IMPRESIVNIM" I IMAGINARNIM POHODIMA... Ma, znaš šta, ajde domimdženja.
Komentari

Hahaha, ma otkud znam, u igri (NIKAKO, ALI NIKAKO, nemoj da ponoviš grešku da "The Witcher" nazoveš "igricom", "Zuma" je igrica, "The Witcher" je igra, umetnost) sam puštao Geralta da jebe samo kada je priča to zahtevala, ostalih 99,8% igre sam proveo u budženju dragoga nam Vešca i odmotavanju tog zamršenog klupka sudbine... Heh.
