Budala
Mračni vitez koji šest dana nedeljno, za dva evra po satu, ustaje u cik zore kako bi na vreme, klatarajući se zajedno sa pospanim, krmeljivim i izmučenim narodom, zauzeo svoje mesto u pogonu. Proćelav i polu - sed već u 38., preskače doručak, vozi punta, puši duvan na motanje, nema nade niti očekivanja. Predveče se vraća kući kod žene i dvoje dece, uzdignute glave, jer ponos i dostojanstvo ne dozvoljavaju drugačije. Miran, suzdržan, ne galami niti bilo kome preti, uglavnom ga izbegavaju jer - ako mu nagaze na žulj ili uvrede porodicu, sa provokatorima popunjava fugne na trotoaru.
- Nemose brate kačiš sa Goksijem, on i oni njegovi su budale.
- To budale!? To su najobičnije pičkice koje se kriju iza baklji i šalova. Glasni su jedino u čoporu, od kog se i ne odvajaju, jer znaju da su na keca goli cmizdravi kurac koji se omlitavi posle drugog šamara. Budale? Mi smo bre budale što tu glumimo neko vaspitanje i poštenje, umesto da ih sravnimo sa zemljom, i njih i one njihove.