Da mi bar karticu vrati
Teško ti je to, brate moj, teško... Ne znam sa čime bih mogao to da uporedim, sa kojom mukom, ovaj osećaj, ovo stanje u kojem sam. Kažu: "*težak je život nas umetnika*", ali da ti kažem pravo - težak je život nas muževa u *tranziciji*. Težak je, brate moj, težak...
Hajde to što mi sada traži polovinu svega što imam, jebeš to - stvoriću to sve ponovo. Hajde što od mene pravi tiranina, umeo sam da budem prek, da viknem i da lupim šakom o sto, doduše, kada ona to ne vidi i ne čuje (***papučo!*** - neko iz mase). Sve bih ja to lako podneo, samo *da mi barem karticu vrati*, da ne moram svakoga dana da pijem *koktele* kada mi na mob stigne poruka sa izveštajem iz banke, kada vidim koju je svotu potrošila. Kako je krenula, neće imati šta više da mi oduzme. *Grčka* je moja sudbina.
Eee, brate moj, ko mi je kriv što memorijsku karticu nisam izvadio iz telefona...
