Dečja radost

Ono što vojnici najmanje žele da ih zapadne za doručak. Bolje od toga je čak i kilo hleba od prošle nedelje sa pola paštete koju si juče sačuvao za lutalicu koja se mota po kasarni...

Probajte vi da preživite od 6 ujutro do ručka na jednoj kašičici marmeladice i parčencetu maslaca
Komentari · 12
ĐO

e durlanac, aj ne rise keve ti...
1. doručak je pojačan još ja kad sam gulio askaru, a to je bilo 2003./2004. godine
2. između doručka i ručka dobijaš tzv. fakin „marendu” iliti užinu i to baš zato da bi izdržao do sledećeg obroka...
ono jebi ga marenda je po nekad lošija i od samog doručka (ja sam u spec. jedinici dobijao kesicuočajnih kolutića i NAJMANJI next sokić, kojem rok trajanja kao po pravilu ističe SUTRA ili dan posle ;)) )...
na kraju krajeva, u vojsci i ne treba da ti bude opušteno... tamo te fizički malerišu na sve moguće načine, jer kako su nama govorili, što je obuka sličnija pravom ratnom s(r)tanju, to je bolja/kvalitetnija...
zato, komrejd guli to što ti ostalo i moli boga da za doručak (četiri puta nedeljno) ne dobijaš kockicu trapista i JEDNO kuvano jaje...

ПЖ

Ja brale pošteno odgulio i izašao pre 5 meseci. Jesu uveli HCCP (ili HASAP kako ga zovu) ali je količina dobra samo za ručak i večeru, što je besmisleno jer posle večere ideš da spavaš, a posle doručka ideš da rintaš. I meni je mnogo bolja bila kockica zdenke i jaje nego jebena marmelada jer slatko PRE RUČKA ne podnosim! A marendu nekad i nismo dobijali jer oni šabani koji je "preuzmu radi dalje podele" pojedu pola ako išta valja, a vade se na administrativnu grešku u trebovanju :(
A znaš kako je jebozovno bilo dobro da za vikend iz proklete Bataje umesto na posetu odeš da krčiš prokleti Topčider i drvosečiš tamo do 3 sata na jebenoj marmeladici?
A onda se pretovariš pa nastaviš da sečeš....

ПЖ

A slažem se da je samo umoran vojnik dobar vojnik, to sam najbolje uvideo posle prelaska iz zlatne pešadije Zaječarske u prokletu Bataju....
Ali sve u svemu, nije bilo loše kad se gleda ukupno. Samo dok sam pozaboravio malo bagru iz Bataje i dečju radost, i nepismene šabane koji te smaraju da bi dokazali da tvoja fakultetska diploma ne znači da si pametniji od njih......

VA

Vas dvojica sigurno nikada niste morali da pojedete svoju nogu da ne biste umrli od gladi dok trošite poslednje redenike ostavljeni da čuvate odstupnicu za četu koja se povlači pod artiljerijskom vatrom dvadeset dve neprijateljske tenkovske divizije? I posle kažu, Srbi ratnički narod... Umreće za slobodu, ali ne daj bože marmeladu...

ĐO

e valdemare, odkud ti znaš ko smo mi u stvari...
ja pominjah da sam gulio u jednoj od spec. jedinica... kad je puklo 2004. novo sranje na Kosovu i Metohiji u 3h ujutru su nas digli (uzbuna je bila samo za moj bataljon) dali nam 10 min da popakujemo opremu (a znaš da se tako nešto graniči sa SF-om budući da nisam imao OBIČNU razdrndanu opremu iz '76.), postrojimo se na pisti gde su nas čekali autobusi i pravac jug srbije... ja sam teglio snajp 7,9mm i morao sam dodatno da prođem obuku za isti što znači malo surovije preživljavanje (pored onih 15 dana u prirodi gde smo jeli larve, mravlja jaja, skakavce i PROBRANE pečurke). dodatnu obuku pominjem jer snajperista mora doooobrooo da se pripazi pošto on nije POW po ženevskoj konvenciji...
na kraju, šta da ti kažem, ako si bio u ratu, a mi nismo... tako se pogodilo... i još nešto, Durlanac i ja smo otišli u armiju što znači da bismo se i borili da je bilo potrebe...
zato, kenjaj nekom drugom...

SN

Ja bih samo da dopunim defku: decja radost - vojnikova tuga.

U ratu se pesadinac snadje na licu mesta, a obicno ima sta da se nadje, makar i kukuruz.

A da ne bi izgledalo da serendam bezveze, jer, u vojsci, nisam bila, napominjem da je ovaj komentar komentar moje ruznije polovine, Durlanca pesadinca, rez. oficira. :D

ПЖ

Ne slažem se sa Đolićem uvek, ali sad ga je otruo do koske!
Ja nisam otišao u ŠRO, ni u civilnu pederanu i to kad je već uveliko očekivano gašenje vojske. I kao najbolji strelac na najgoroj pušci sa držao stražu u prvom delu obuke, odmah posle zakletve! Ako nekad bude trebalo (ne dao Bog) neće se moj pokojni pradeda Milutin prevrtati u grobu niti će Solunsku spomenicu odneti vetar.
A bagre i šljama je bilo uvek i na Kosovu polju u vreme Lazara i u Karađorđevom ustanku i u vreme oba svetska rata. A sve to nije razlog da mi budemo srećni i zadovoljni što smo dobili "dečju radost" dok pešovani u civilnoj protestvuju zbog nebesplatnih karata za gradski prevoz, a u ustanove gde "služe" ni ne idu!

FA

ja sam bio u Batajnici, hrana je bila mnogo bolja nego npr u Pancevu, marenda uvek na vreme, a i kantina ti je bila tu.

Prijavi se da bi komentarisao.