Dio balkanskog poluostrva koji obuhvata najveći dio bivše SFRJ - najveći dio Srbije, Crne Gore, i Hrvatske i cijelu Makedoniju i BiH, a osim Bivših članica SFRJ, divlji istok obuhvata i Albaniju a od skoro je dio istog postala i Grčka.
Ako bi se napravilo poređenje divljeg istoka i divljeg zapada, došlo bi se do zaključka da je divlji istok zapravo samo moderna verzija svog zapadnog prethodnika.
Početkom '90ih godina prošlog vijeka na ovim prostorima došlo je do ogromnog obračuna koji je trajao više godina a čije poslijedice se osjećaju i dan danas. Rat je okončan dejtonskim sporazumom koji za divlji istok ima jednak značaj kao obračun kod OK Korala za divli zapad. Upravo taj rat je bio okidač za stvaranje atmosfere u kojoj smo, dopadalo nam se to ili ne, prinuđeni da živimo. Atmosfere u kojoj si prinuđen da živiš sam za sebe, da preživljavaš. Jednom riječju kaubojska atmosfera.
Baš kao i na divljem zapadu, i ovdje su nošenje oružja, kriminal i čežnja da se dođe do bogatstva na bilo koji dostupan način u srži društva. Svi navodno drže do morala i Boga sa kojim ih uglavnom samo povezuje krstača od 10 kila, ali na njega zaboravljaju kada se na okrutnom prašnjavom asfaltu kojim patroliraju korumpirani šerifi sa svojim kerovima nađu u povoljnoj situaciji.
Maloprije navedeni šerifi u većini slučajeva ni ovdje nijesu vlast, već služe kao produžena ruka kriminala koji je pustio korijene i u vladajuće strukture i pravosudni sistem, pa ni pojava korumpiranih sudija i zlih gradonačelnika nije rijetkost. Ukoliko je šerif pak vlast u gradu, obično ne važi za dobrog lika, već sve svoje radnje obavlja u cilju sticanja materijalne koristi.
Mada nijesmo vični jahači, kao oni sa druge zemljine polulopte, oružjem baratamo sa vještinom Vajata Erpa i Doka Holideja dok se krećemo u Jugićima i prva tri izdanja golfa.
Na divljem istoku, Albanci ili kako se popularnije nazivaju Šiptari predstavljali bi Indijance, koji kao i oni uvijek smaraju da je ova zemlja preoteta od njih a to potkrijepljuju tvrdnjama da su prije ko zna koliko godina njihovi preci živjeli na ovim prostorima. Koliko je to tačno, ne mogu reći ali zasigurno mogu potvrditi da se poput indijanskih plemena mogu podijeliti na dobre i loše. Ovi dobri uglavnom su na strani nekog pravednog kauboja, dok se imena onih loših uglavnom mogu zateći u rokovnicima korumpiranih organa uprave.
Ni gradski lokali nijesu izuzetak kada je riječ o sličnostima. Svako sjedi u "svom salonu", za tačno određenim stolom. Kada se kroz dim cigara koji se uzdiže iz pepeljare primjete prilike pripadnika protivničkog klana, razmjenjuju se sprdnje na njihov račun za stolom a samim pridošlicama se upućuju neprijateljski pogledi. U lokalima često sjedi i po koji desperados koji je rijetko u dobrim odnosima sa većinom prisutnih.
Ni na jednoj divljoj strani svijeta, većinu ne čine pošteni likovi, međutim čini se da je njih daleko manje na istoku nego na zapadu ako je vjerovati američkim filmovima (to se može vidjeti u primjeru).
Sve u svemu, sličnost je lako uočljiva a samo na vama je da izaberete ulogu koju ćete igrati u ovom Westernu. I ne brinite, koju god da izaberete neće vam se dopasti.