Ljubav...
Mnogi pokusavaju da je definisu, ali nikome ne polazi za rukom, zato sto je svako dozivljava drugacije... Neko misli da je ljubav kada bez nekoga ne mozes ni 5 minuta, kada non stop mislis na njega/nju, kada ste isti, kada isto razmisljate itd... Zato cu ja da dam svoju definiciju ljubavi, inspirisanu stvarnom situacijom...
Ponekad mi toliko nedostaje, da pozelim da ga izvucem iz mojih misli i zagrlim bar na tren...Iako se razlikujemo dosta jedno od drugog, upravo to je ono sto nas spaja...dok smo u drugu ruku toliko slicni...Mozda imamo perverznu mastu i mnogi misle da nismo normalni, al nama to odgovara! Jer, da nismo takvi, ne bismo ni 5 minuta izdrzali jedno s drugim... Navijamo za razlicite klubove, i ma koliko mi ranije bilo vazno da decko navija za isti klub ko i ja, s njim zaboravljam na to...vazniji mi je od toga...Pristajem na sve, samo da sam s njim... Ne zelim da ga se odreknem ni po koju cenu... Nije da ga volim, mislim, volim ga, na neki nacin...al nismo toliko dugo zajedno, da bih mogla da govorim o pravoj ljubavi...sto ne znaci da do nje nece doci...
Prvi put kad smo se upoznali vrsila se uobicajena rasprava tipa Partizan - Zvezda...doslo je do "svadje", mada, to je bilo vise zezanje...
Ja: "mrsh!"
On: "mrsh!"
Ja: "mrsh!"
On: "sto mi vise govoris "mrsh" to mi se vise svidjas!"
I tako je sve krenulo... :)
