Kad preklopim oči, eto me u mom svijetu, daleko od razornih balkanskih orkana, tamo na tek pokošenoj livadi, gdje se dešava čudo.
Na ulazu me dočeka rasno djevojče sa ćevapom, zarolanim u slaninu, a nakon toga rakiju mi sipa iz bakrenog ibrika. Ma milina.
"Mi", "Vi", "Naše" "Vaše" su zamjenice kojih nema ovdje.
Vojvodina i Dalmacija se savršeno razumiju. Imenica "detinjstvo" se nevjerovatno slaže sa glagolom "vratija", a "bum", "bre" i "bolan" su bliski rođaci.
Šumadija i Slavonija su sestrinski pojmovi, dani Zagreba u Bosni su vrlo česti.
Zenica je prisutna u Beogradu svaki dan, iz Makedonije zlatno sunce s'ja.
U Podgorici imam bazu za pušenje marihuane, a Slovenci i Zagorci me sve razumiju.

Preletim to sve pa se onako zavalim, nit gladan nit žedan, i posmatram zvijezde na nebu dok me miluju zvuci sevdalinke.
Ko ne bi uživao?