Lopta koja je prešla u komšijino dvorište.

To je ono jedino prazno sedište na sredini gradskog prevoza u koje imaš nameru da uvališ guzicu.
Stojiš na zadnjoj platformi i ne napadaš je odmah, da ne bi ispao ljakse, već malo popričekaš.
Krećeš polako ali avaj, kreće i onaj iz prednjeg dela vozila sa istom namerom.
Ubrzavaš korak i kad pomisliš da ti je lopta na dohvat ruke,
ukapiraš da će protivnik biti brži.
Staješ, hvataš se za šipku, gledaš kroz prozor i obavezno zviždućeš...

Golub debeljuca, između dva gladna penzionera.