Muke sa Indijancima
Znam da ovo nije čistokrvna defka, ali mislim da bi bilo lepo negde zabeležiti moj susret sa starosedeocima američkog kontinenta tokom mog boravka preko bare. Priča kaže sledeće...
Radio sam neko vreme u gradiću Nju Birminghem, živeo kao podstanar i od poštenog rada plaćao kiriju. Često bih sa ortacima sa posla posle šljake svratio do bara na po pivo, što sam i učinio ove sudbonosne večeri. Pili mi tako pivo, standardno, kad ono poče zemlja da se trese od nekih čuda koje urlaju napolju, narod se unezvereno gleda i polako počinje da izlazi napolje a ja sedim i pijem svoje pivo, i dalje ne znam o čemu se radi. U kafani samo ja, šerif i konobar Kris, evo sećam se kao juče da je bilo kako briše šank. Ne prođe ni dva minuta kad u bar uđe dvadesetak crvenokožaca, bajkerski obučeni, dohvatiše šerifa, skidoše mu zvezdu i izbaciše ga napolje. Onu zvezdu mu baciše u kantu. Isprva me nisu primetili, ali kada su me videli namrštili su se kao da sam im pobio pola familije. Ja sam inače čovek miroljubiv, izbegavam kavge, ali oni uhvatili pik na mene pa to ti je. Ispio ja pivo i krenuo napolje kad me odjednom ščepaše trojica njih uz pitanje:
- Šta tražiš ti u našem baru! Naš bar mora biti prazan kada mi u njemu pijemo bledoliki!
Priđe mi najstariji od njih i poče da mi lupa šamare, lupi mi on nekoliko šamara i predade me ostalima koji me izbaciše napolje. Mislim se ja u sebi, jebaću vam majku kad- tad! Ne prođe ni nekoliko dana, vratio se ja sa posla i sedim u svojoj sobi i gledam bejzbol kad ponovo čujem urlaju motori i staju tu negde kod igrališta, koje je inače blizu moje kuće. Pogledam kroz prozor, kad isti ti Indijanci piju pivo napolju i prave haos a niko ništa ne sme da im kaže. Mislim se ja, tu ste majku vam jebem... Obučem majicu i izađem ispred i dreknem na njih:
- Je l' ima neki problem???
Oni me gledaju.
- JE L' IMA NEKI PROBLEM???
Gledaju se oni međusobno i smeju mi se. I ja ti se tu iznerviram i izvadim dva pištolja i pobijem svu dvadesetoricu.
Ne prođe ni deset minuta dolazi šerif džipom i dolazi kod mene i kaže:
- Hvala ti Nikoliću, nemaš ti pojma kakvu smo mi muku sa njima imali. Evo ti ova zvezda, ti si zaslužio da je nosiš.
Kažem ja njemu:
- Kakva bre zvezda šerife, pusti me u pičku materinu imam ja pametnija posla, moram sutra sa Poljacima da idem da berem papriku na plantaži.
