Oliver
More. Izlazak sunca. Zute zrake na licu. Divota osjecaja toplote dok su oblaci u daljini a Biokovo iza. Sloboda velika nevidjena sa morem u ocima i njime u usima.
Oliver.
More. Plaza. Setnja bosim nogama sa najdrazom rukom u vlastitoj. Dodir toplog pijeska. Trnci. Osjecaj smiraja, tisine , zahvalnosti na zivotu.Sloboda velika nevidjena sa morem u ocima i njime u usima.
Oliver.
Predvecerje. Kamena plaza daleko od vidika. Zvijezde. More. Opet njena ruka. Valovi huce. Ne zelis maknuti nigdje sa tog carobnog mjesta , ne zelis prestati gledati more. Ne zelis prestati slusati njega. Ne zelis izgubiti slobodu.
Oliver. Dovoljno je reci da se zna da je to pjevac, veliki pjevac. Pjevac koji pjeva slobodi na uho. Neugledan , nelijepe vanstinje. Glas Oliverov je nesto drugo. Glas je personifikacija slobodi jer je sinonim moru a svi znamo koliko je more veliko , lijepo i nesputano. Glas Oliverov je sinonim za male ribice na rostilju u sumrak. Tako skromne i ukusne sa nesto vina rukom u ruci i slobodi pred ocima.Taj glas je sinonim za male neugledne dalmatinske kucice,za vjetar na pucini za cakulu za humor za 'Ajduka za nevjerovatnu ljepotu Dalmacije.
Oliver je veliki. Godinama ce biti samo veci.Oliver pjeva o ljubavi. Voli slobodu i dobre ljude. I cigarete .Kada umre , more ce bar na par sekundi promijeniti boju a zaljubljeni parovi osjetiti nemir.
Trag u beskraju
Ka i uvik gledan more ovu tajnu koja dise
ovu mrizu sto me vuce u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
I da `ocu i da smim nebi moga skupit
svu lipotu zivota niti suze ovog svita
Sve bi dao da si tu
barem jedan tren da vicnost bude
da ti pratim trag u beskraju
sve bi dao da si tu
Ka i nekad gledam nebo trazim gradove u noci
di smo podno zvizda zori krali rumen sjaj
jutro moje di si sad
Sve bi dao da si tu
barem jedan tren da vicnost bude
da ti pratim trag u beskraju
sve bi dao da si tu
Pismo di li je kraj zeno razmakni se
budi opet moj dom
jer sad puna je luna sto nad morem sja
