Ostati upamćen
Bio jednom u antičkoj Grčkoj jedan tip. On, kao i svi njegovi savremenici, svoju državu su zvali samo Grčka. I njega je strašno mučila prolaznost, smrt i ono što ostaje iza čovjeka. Nije imao talenat za skulpturu i vajanje, nije imao u sebi fiozofskog, pisanje tragedija i komedija mu bješe strano. Nije bio ni lijepa djevica, pa da postane proročica.
Bijaše u njegovom gradu jedan hram, posvećen Artemidi. Čitav tadašnji svijet bješe upoznat sa ljepotom i veličanstvenošću istog.
Da skratim priču ( jer što je dugo, nije baš i najbolje ( definicija)), ovaj majstor samokažnjavanja, uvidje da će se njegovo ime znati, ukoliko zapali to čudo. I on zapali. Umro malo posle toga.
Šta smo naučili iz njegovog primjera?
- Destrukcija je dovoljna da budeš upamćen.
- Nije bitno da li si voljen, ako si poznat.
Danas većina poznatih ličnosti u svijetu, proseravanjima i glupiranjem sebe čuva u našim mislima.
Jbg što si ludak, bitno je da te pamte.
