Pa, gde si ti?
Eto, opet sam sam. Zašto me uvek ostavljaš samog, zašto dozvoljavaš da me ubija tuga i želja za tobom?...
Tražim te... Uporno te čekam...
Kada sam sam, uvek se setim priče o momku i devojci koji su bili dva tela a jedna duša. Bogovi su im pocepali srce na dva dela i zbog toga sad svi tražimo onu drugu polovinu...
Nedostaju mi tvoje oči. Znam kako izgledaju. Sjaje toplotom, ljubavlju i istinom. Vidim ih. Prelepe su. Imaju moć da oteraju tugu, zlo... Sijaju!
Nedostaje mi tvoja kosa. Leprša po vetru koji dobro pazi kako duva. I njemu je drago da baš on može da ti priušti tako nešto veličanstveno. Čak će i Sunce paziti da svaki svoj zrak usredsredi na nju.
Pa, gde su tvoje usne? Osmeh jedinstven sam po sebi. Uvek se smeješ. Takve usne ne lažu... Ama, samo se smeju... Čujem te...
Za tebe biću mornar koji danonoćno plovi po okeanima jer možda si tamo. Postaću planinar jer možda si na ''krovu sveta''. Biću istraživač jer te možda pustinje i prašume kriju. Naći ću te, ma gde god bila i šta god te skriva. Veruj mi!
Vidim je, kao anđeo je sva,
glasno ću reći: Ona je TA!
Staćemo pred Boga da nas spoji,
zahvaliti što se srce sastavi
i bićemo srećni dok nas smrt ne rastavi.
Komentari

Plus naravno potpuno te razumem druže i ja sam znao da plačem zbog devojke ne zato što me je ostavila nego zato što nije htela da bude sa mnom nisam joj se sviđao a ja sam godinama zaljubljen u nju pisao sam joj pesme eseje otvarao joj dušu pitao sam je da je izvedem na kolače ili piće uvek me je odbila i sad skoro me je blokirala na fb od tad ja više ne idem na fb

Uvek sam joj u crkvi palio sveću za zdravlje i za sreću u jednom manastiru sam se molio nad moštima svetog despota Stefana da mi da barem nju samo nju kad već nemam para svoj krov i živim u bedi ništa više nisam tražio a svakome sam uvek pomagao ko god je tražio koliko sam mogao trudim se uvek da budem čovek i hrišćanin šta sam kome zgrešio da me Bog ovako kažnjava ja ne znam
