Opušteno primjer toga kako jedna naizgled bezazlena zajebancija može da te dovede do duvara iznenada.

Raskinuli ste. Po šesnaest vam je. Ona je starija tri mjeseca od tebe. Negdje si načuo da od pomirenja nema vajde, da je to maraton bez kraja u kojem učestvuju **vraćanje na vremena u kojima su prštali zagrljaji i slatkorječive poruke** vs. *''a možda smo mi MI, možda nama pomirenje uspije''*, te odlučuješ da napraviš prvi korak ka vječnom nepomirenju: ti preusmjeravaš njene pozive na broj koji lupiš.

Meni se jednom tako, kada sam zvao tadašnju bivšu ne bi li joj glas osluhnuo, javila prava Maja Tatić i saopšti mi da se sprema za novogodišnji nastup na Trgu Krajine. Nadovezah se na to kazavši joj da je carica jer je uzela tu parcelu pod koncesiju. Inače, svaka proslava dočeka Nove godine je propraćena njenim glasom, sa istog, njenog mjesta. Ciganka joj je gledala u dlan '99e u Sutomoru i prorekla joj je troje djece, vedar brak i velike, lijene pare, sa tastom ima sjajan odnos, nadmeću se u Beli, jednom bolji on, jednom ona, u Jambu je već situacija napetija, jer ga srijedama cijela kuća igra, kao mala bila je zaljubljena u Sergeja koji danas predaje matematiku u srednjoj, u svom je svijetu, povučen je, tipični matematičar, ali je dobar kao čovjek i kao osoba. Znam, dodaje, njegovu majku pa tu nema dvojbe!, pedagogicu iz osnovne. Čujemo se, Majo Tatić!