Kosmos je prostor kome je namjena da se popuni mozgom (i to fizički, da se stvori jedan mozak veličine kosmosa) i to mu je svrha postojanja i konačni cilj.
Nesrazmjera između mnoštva malih mozgova koji postoje na zemlji i tog jednog koji treba da nastane je pokazatelj jaza između sadašnjeg stanja i konačnog cilja. Mozgovi se rađaju ali i umiru, ipak sa konstantnim pozitivnim progresom te uvećanjem brojnosti, što polako, neprimjetno vodi ka ostvarenju cilja.
U jednom trenutku će se pojaviti, nama nezamislivim postupkom, sjedinjena masa mozgova koji će biti početak pretvaranja čitave planete u jedan mozak. Ta masa će rasti dok ne osvoji cijelu planetu. I širiće se u kosmos.
To će već tada biti nezamislivo pametan mozak, koji će postajati sve pametniji.
Kad se čitav kosmos popuni mozgom taj mozak će se uskladištiti i čuvati dok se taj postupak ne ponovi 100 puta.
Zatim će se tih 100 mozgova sjediniti i biti samo milijarditi dio jednog novog mozga koji će biti milijarditi dio nekog trećeg mozga.
I tako u nedogled.