Radost
Šećer ispržen na kašici, pa ga ližeš narednih pola sata kao bombonu.
Sjećam se kao da je juče bilo, bombardovanje Sarajeva, otac na liniji, đed i majka čuvaju brata i mene.. Ne smiješ izaći iz kuće po bilo šta, a ja sam imao oko 4 godine, i jede ti se nešto slatko i prevrćeš sve živo po kući i vučeš staru za rukav, a ona uzme šećer, naspe na osrednju kašiku pa ga stavi na rešo i isprži, a ono se stvrdne i bude baš kao prava bombona, a ti veze nemaš šta je i uzmeš onu kašiku i ližes je pola sata i nema niko mirniji i sretniji od tebe. Eto, to je radost.
Radost
Kada ti trebaju pare za nesto bitno, a ti si plitak, imas ih kao zaba dlaka, uzmes neke stare pantalone, zavuces ruke u dzepove i izvadis pare koje si zaboravio pretprosle godine.
Radost
Je onaj osjecaj koji dozivis kada negdje slucajno cujes pjesmu koju iako si je preslusao X puta(dakle,nebrojivo mnogo),se osjecas kao da je slusas po prvi put i ne zanima te nista osim trenutka u kojem se nalazis.
Isti taj osjecaj dozivi dijete kad naidje na bilo koji crtani na TVu ciji skoro svi kanali pustaju prenos skupstine.
Inace,pjesma na koju se odnosi je Space Oddity David Bowie-a.
Radost
Vraćaš se mrtav umoran sa posla, ideš peške a suv vetar ti duva pravo u lice, mrziš život...
Odjednom ugledaš osobu u invalidskim kolicima kako priča sa nekim i smeje se, ej smeje se!
Dobijaš snagu, radostan si jer te bole noge, jer možeš da ih osetiš...!
Radost
Postoji da želiš da bude, da hoćeš da jeste. Ponekad jeste, ali ode. Vreme za lepo isuviše je kratko. Ode u bezdan, kisneš i želiš da se vrati, dok mizerni trenuci prolaze i voda na čelu obrazuje led. Kako prolaze dani, raste ludilo. I čekaš taj trenutak, šetaš ulicama bez cilja, da vreme brže prođe. Lepota postojanja! Umirem od smeha.
Treba da dođe, tako kažu. To je samo ciklični proces.
Ali ona sa nije vraćala. Očajna napisala sam "Gaziš mi dušu".
Doći će opet.
